Blog

Zašto bolujemo i gdje odlazi naša životna energija

Liječnici i psiholozi metodično proučavaju problem zašto i kako ljudi boluju. Zašto neki ljudi boluju od dijabetesa, a drugi se prehlađuju. U čemu se psihološki razlikuju jedni od drugih. Na primjer, postoje medicinske i psihološke studije koje su otkrile da ljudi koji boluju od kancera skoro ne znaju kako da oproste. 

​A oni koji imaju visok krvni tlak, zadržavaju dosta bijesa i drugih osjećanja. Mnoge bolesti imaju svoj psihološki uzrok, time se bave oblasti medicine kao što je psihosomatika. Ona detaljno opisuje gotovo sve bolesti. 

Postoji jedna psihološka osobina koja razlikuje sve ljude koji su kronično bolesni. A također se odnosi i na ljude kojima stalno nešto ne uspijeva ili kojima nedostaje snaga za životna dostignuća. Ova karakteristika je u tome da takvi ljudi svojom pažnjom (a samim tim i svojom energijom) nisu prisutni u sadašnjem trenutku, već su ili u prošlosti ili u budućnosti.

Drevna istočna mudrost kaže da čovjeka koji je u prošlosti sa svojim mislima, jednostavno je prepoznati, jer je stalno tužan. Čovjeka koji je mislima u budućnosti, takođe je jednostano prepoznati, jer je stalno zabrinut. I samo oni koji su u sadašnjem trenutku potpuno su  spokojni i veseli. 

Prema istraživanju suvremenih američkih znanstvenika , prosječni zapadni čovjek ima 60% misli u prošlosti, a 10% u budućnosti. To znači da pažnje i energije za sadašnji trenutak ostaje samo 30%. Veoma malo! I to katastrofalno nedostaje organizmu da bi izliječio sebe. Tada se u tijelu akumulira umor i bolest.

Sigurno imate pred očima primjer majke ili bake sa puno kroničnih bolesti koje su veoma voljele da govore o tome šta im se loše i teško desilo u životu. A kada se umore da govore o prošlosti, počnu da brinu o tome šta će se dogoditi u budućnosti. Često postoje ljudi koji na sve naše priče i planove za budućnost postavljaju pitanje "a ti se ne bojiš da...?", Obično takvi ljudi nisu mnogo sretni.

Kada ste u sadašnjem trenutku ne samo što se poboljšava raspoloženje, već i čuva zdravlje i produžava život. Kada usmjerimo našu pažnju na svoje tijelo, u sadašnjem trenutku, to tijelo počinje da liječi sebe.

Fiziolozi sprovode zabavne eksperimente. Ako stavite čovjek na vagu (primitivnu vagu, sličnu djecijoj klackalici) i tamo ga uravnotežite, a zatim mu kažete da razmišlja o nogama, noge počinju da pretežu. To je zato što u tom dijelu tijela na koga usmjerimo svoju pažnju, povećava se cirkulacija krvi. Ono na šta je usmjerena naša pažnja ima svojstvo da se širi (i fizički i psihički).

Kako mi sami ometamo sebe da se izliječimo u sadašnjosti?

Mi to radimo, sjećajući se starih uvreda i brinući za budućnost. I dok to činimo, tijelo nema snage da liječi sebe u sadašnjosti.

Kako čovjek može duže boraviti u sadašnjem trenutku?

Prije svega treba otpustiti prošlost. Posebno ono što izaziva mnogo emocija. Što više emocija izaziva događaj, to ga je teže otpustiti. 

Kako shvatiti da postoje neke emocije i situacije koje oduzimaju pažnju od sadašnjeg trenutka?

Vaša pažnja (a znači i vaša energija) usmjerena je na prošlost, ako:
 

•  stalno se sjećate i vrtite po mozgu neke situacije iz prošlosti. Mislite o tome kako je bilo ili kako je moglo biti.
•  razmišljate o prošlim uvredama i teškoćama i još uvijek ste ljuti na nekoga i uvrijeđeni (na primjer, na bivše voljene).
•  ne možete oprostiti roditeljima ili bliskim rođacima.
•  mislite da ste već oprostili, a pri tome volite da se prisjećate i da pričate o tome kako vas je neko uvrijedio i naljutio.
•  Ne želite da se sjećate nečega ili nekoga iz prošlosti.
•  čuvate neke tajne od bliskih ljudi i stalno mislite o tome.
•  još uvijek osjećate stid zbog prošlih postupaka.
•  sjećate se prošlog dobrog života i žalite za njim.
•  skrećete pažnju na sebe, što stalno pričate nekome o prošlosti.

Ova lista se može dopuniti i dopuniti.
Naravno, možete se pretvarati da ste oprostili sve u prošlosti. Ali ako nije tako, onda nije tako.

Za početak treba da to sebi priznate. Da priznate da vas mnogo toga iz prošlosti drži. Promjene su moguće samo kada priznate realnost. 

Zatim, treba shvatiti kakva imate osjećanja povodom prošlosti i zašta se za tu priči hvatate. Možete sastaviti spisak ljudi ili događaja.

"Jednostavno zaboraviti" ili pretvarati se da nešto nije bilo - to je psihološka zamka. Zato što možete prevariti sve osim svog tijela. Ono će se sjetiti. Jer, da se pretvarate da u prošlosti nešto nije bilo ili da se pretvarate da ste apsolutno smireni, potrebno je puno snage, koju opet oduzimate od sadašnjeg trenutka.

Da bi se razumjela situacija, odgovaraju mnoge metode:

• odlazak kod psihoterapeuta, bilo kog usmjerenja;
•  poredak po Helingeru, proučavanje porodičnih i scenarija roda;
•  svaki trening vezan za uvrede i njihovo otpuštanje;
•  zamišljen (ili realan) sustret sa tim ko vas uznemirava i razgovor s njim;
•  pisanje dnevnika ili pisma o tome što vas uznemirava;
•  metod "opraštanja u tri pisma", koji je Colin Tipping opisao u knjizi "Radikalno opraštanje";
• vježbe po Feldenkrais metodu (uklanjanje mišićne napetosti i oslobađanje emocija).

Uzgred, "radikalno opraštanje" je veoma efikasan metod za one koji žele da izađu iz prošlosti. Iskreno ga preporučujem. 

Za one koji su pretrpjeli duševnu ili fizičku traumu u životu i žive posljedice toga, postoji dobra knjiga "Buđenje tigra. Izlječenje trauma" i mnoštvo tjelesnih tehnika za rad sa psihičkim traumama. One u korjenu mijenjaju život čovjeka. Ovo su samo nekoliko metoda kojih se mogu sjetiti i koje su meni osobno pomogle.
​
U slučaju ako u našoj nespokojnoj svijesti završe priče iz prošlosti, i dalje postoji mogućnost da se brinete o budućnosti. Uvijek je zanimljivo razmišljati "a šta, ako".

Pažnja iz sadašnjeg trenutka ide u budućnost (koja možda i neće doći) ako:
 

•  stalno razmišljate i brinete o budućnosti;
•  fantazirate o tome kakve teškoće u budućnosti mogu biti;
•  plašite se budućnosti i stalno insistirate da se treba bojati;
•  pokušavate da spriječite sve moguće probleme u budućnosti;
•  prilazite životu sa pozicije "čega se treba plašiti?" ili "šta ako nešto ne uspije".

Ova lista se takođe može beskonačno produžiti.

Narodna mudrost kaže: "Gdje je tvoja pažnja, tu si ti." Gdje je tvoja pažnja, takav i postaješ. " Ono na šta je usmjerena naša pažnja, ostvaruje se sa većom vjerovatnoćom. 

Brinući o problemima u budućnosti, mi ne dozvoljavamo sebi u sadašnjem trenutku da nađemo rješenje za njih.

Kako vratiti svoju pažnju iz budućnosti u sadašnji trenutak?

Metode koje se meni čine efikasne su:
 

•  Psihoterapija, rad sa svojim strahovima i uznemirenjima;
•  Sve vježbe za opuštanje. Na primjer, relaksacija po metodu Jacobsona;
•  Svakodnevna meditacija sa koncentracijom na disanje. Ili bilo koja druga meditacija;
•  Bilo kakve metode i prakse koje povećavaju nivo povjerenja u život i spokojsvo;
•  Ne gledanje TV- a (ako ga još uvijek gledate), pogotovo talk show i vijesti.

​
Šta se može učiniti da se više koncentrišemo na sadašnji trenutak?

Sada meni pomažu:
​

•  Knjige Eckhart-a Tolle-a. Na primjer, "Moć sadašnjeg trenutka";
•  Knjige Colin-a Tipping-a "Radikalno opraštanje" i "Radikalna manifestacija";
•  Svakodnevna meditacija. Bilo koja. Najjednostavnija sa koncentracijom na disanje;
•  Usporavanje svega što radim, sa svjesnošću toga šta i zašto radim. Pokušaj da se osjeti sadašnji trenutak;
•  Praksa "Čas ćutanja";
•  Svaka duhovna ili fizička praksa koja uključuje koncentraciju na sadašnji trenutak. Na primjer, joga ili aikido;
•  Svaka fizička ili duhovna praksa koja povećava svjesnost.

Šta je ovo osobno dalo meni:

• Počela sam da osjećam punoću života u svakom trenutku. A to povećava subjektivni životni vijek. Da, i objektivni ...;
• Odavno praktično nijesam bila bolesna i ne uzimam ljekove;
• Počela sam efikasnije da radim sa klijentima, jer boravljenje u sadašnjem trenutku je upravo ono što treba terapeutu;
• Uvijek imam dovoljno snage ovdje i sada;
• Mnoge stvari koje ranije nijesam znala kako da pomjerim, sada se same pomjeraju, i shvatam da će svega biti. Samo treba raditi metodično u sadašnjem trenutku.

Pretpostavljam da će oni koji su završili čitanje do kraja moći da daju još mnoge ideje kako bi držali sebe u sadašnjem trenutku. I ja ću biti veoma zahvalna za to.