Ljudski rod je stvorila reptilna vrsta, koja je izgradila ovu današnju civilizaciju od ostataka prethodne, Sumeri su ih zvali Anunaki ( oni koji su se sa neba, spustili na zemlju).
Anunaki su stvorili današnju civilizaciju od ljudskih primjeraka preostalih od ranijih ljudi ( od prošle civilizacije a procjenjuje se da smo do sada imali 24 civilizacije ) i to naprednim genetskim inžinjeringom. Nadgledaju nas neprekidno. Iako su oni stvorili današnjeg čovjeka, ponavljaju iste greške koje su uništile i stare civilizacije.
Ovo objašnjenje otklanja sve nedoumice u vezi sa jednim od najzagonetnijih stihova u Bibliji. Postoji samo jedan BOG, Stvoritelj svega svijeta, ali ispod njega su bića koja su stvorila ovu našu ljudsku vrstu , Knjiga Postanka (1:26) navodi da je Bog rekao: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi ... „ . Ovaj stih može sadržati dva objašnjenja, prvo da se množina Elohim iz Starog zavjeta, koju su monoteisti koji su pisali Knjigu Postanka tumačili kao Bog, zaista odnosi na skupštinu Anunakija koja je odobrila stvaranje čovjeka i drugo da zamisao stvaranja Čovjeka „po svojem obličju“, znači jednostavno genetsku manipulaciju postojeće vrste a ne stvaranje nove rase.
Glavni liječnik zemaljske misije Anunakija bila je žena po imenu Ninarsag, poznata i kao Ninti, koja je već i prije toga izvodila genetske eksperimente sa Enkajem. Na jednom sumerskom cilindričnom pečatu naslikani su Enkaj i Ninarsag okruženi bočicama ili posudicama, stolom, policama, drugim inventarom i pomoćnikom. Prizor koji uveliko podsjeća na suvremeni laboratorij. Prema sumerskim zapisima, oni su stvorili mnogo izmijenjenih stvorenja uključujući životinje kao što su bikovi i lavovi sa ljudskim glavama, krilate životinje, majmune i humanoide sa glavom i nogama jarca.
Ako je ovo točno , onda je očito da su takvi eksperimenti vjerojatno izvor mnogih legendi o „mitološkim“ bićima i nadljudima, kao što su Atlas, Golijat, Gargantua, Polifem i Tifon.
Sumerski zapis o stvaranju prvog čovjeka – zapisan kao LU.LU na sumerskom ili Mama na hebrejskom, doslovno znači čovjek sa Zemlje ili prosto zemaljac, postaje sasvim jasan u svjetlu spoznaja o današnjem kloniranju.
Međutim, do prije tridesetak godina cijeli ovaj koncept bio bi potpuno nerazumljiv i za najveće znanstvenike. Enkaj i Ninarsag su uzeli rasplodnu čeliju i jaje primitivne humaoidne afričke ženke i oplodili je spermom mladog mužjaka Anunakija. Oplođeno jaje ubačeno je u ženku Anunakija – navodno Enkajevu suprugu Ninki – koja je donijela dijete na svijet. Iako je prilikom porođaja bio potreban carski rez, zdravo muško hibridno dijete, Adama, stvoreno je prvi put na Zemlji, zaobilazeći prirodnu evoluciju za više miliona godina. Kada je čovječanstvo prvi puta stvoreno, ljudi nisu poznavali kruh, , nisu nosili odjeću, jeli su bilje poput ovaca , pili su vodu iz jarkova...
Kasnije, Enkaj i Ninarsag su nastavili da stvaraju nove Adame i muške i ženske, koji su tada živjeli vrlo kratko u usporedbi sa Anunakijima. To je očito urađeno svjesno da bi se spriječila konkurencija nove ljudske rase. Prema Knjizi Postanka ( 3:5 ), prva naredba Elohima glasi da ljudi – u alegorijskom obliku Adam i Eva – moraju da ostanu u neznanju – da ne bi , „bili kao bogovi“.
Ljudska rasa je nekada bila izvor radne snage za vanzemaljsku civilizaciju, u čijoj se vlasti još nalazi. Da bi zadržala vlast nad svojim posjedom i da bi zemlja ostala kao nekakav zatvor, zmijoliki su stvorili vječni sukob među ljudskim bićima, pospješili duhovno propadanje čovjeka i na Zemlji uspostavili uslove neprestane fizičke muke.
Tako je stvorena religija, da bi mentalno i emocionalno kontrolirala mase. Godinama smo pogrešno učeni a naša povijest je namjerno lažna. U knjizi Hipoteza o Bogu, amerikanac Joe Luis govori da je Jehova zaista biće od krvi i mesa koje je letjelo u letjelici koja je stvarala vatru, vjetar i buku. Ovom letjelicom je Mojsije prevezen na Sinajsku goru kao što se navodi u Izlasku (9:4),: Vidjeli ste što sam učinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovljevim nosio i doveo vas k sebi“. Luis je također zapazio da Mojsiju i Izraelcima nikada nije dopušteno da vide Jehovino lice i on se pita da li je to lice bilo toliko neljudsko da izazove strah i gnušanje ( reptilska rasa ).
Vladari iz sjenke, energije, nevidljivi majstori ili kako ih već zovemo su posvećene energije iz jednog nebeskog klana zaduženog za planetu Zemlju. Oni nisu Bogovi. Njihov je zadatak da planiraju povijest civilizacije na planeti Zemlji. Oni su ti koji postavljaju civilizacije u žižu povijesne pozornice i ako ne uspije kako je zamišljeno, na sceni ih smjenjuju druge civilizacije.
To nisu bogovi u smislu suvremenih religija, najpribližnija bi bila shvaćanja stare grčke mitologije – bogovi koji žive na nebu sa svim manama i vrlinama ljudi ali koji kroje sudbinu smrtnika. Zemlja je njihov ispit. Tu polažu diplomski rad koji traje tisućama godina a kada ga polože onda se kvalificiraju za viši klan koji je bliži Božanskom, bliže Svjetlosti. Da li su to Iluminati ? Ne ali su u vezi sa njima.
Prema Iluminatima, vladari iz sijenke smatraju da su zemljani zreli da polože ovaj ispit života i da uz podršku i pomoć Velikih duhova mogu preći u višu sferu duhovnosti, okrenutosti Bogu jer kao i sve dosadašnje civilizacije i ova naša je došla do stadija kada počinje da misli da je sama sebi dovoljna i da Boga nema. Razvoj apsolutnog zla može biti zaustavljen jedino kataklizmom. Tako je nestala 21 civilizacija a da 14 nije ostavilo nikakav trag.
CILJ ŽIVOTA
Luciferovo miješanje je uobičajeno na ovoj ravni a Ahrimansko zaluđivanje materijalnim nas odvlači od duhovnih vrijednosti. To je uništilo i prošlu civilizaciju ali to je i svojevrstan test.
Prolaze samo najbolji. Tako je od Boga dano. Zvijeri su tu da nas nauče kako da se ponašamo i prevladamo svoje slabosti. , makar po cijenu tisuća života. To su naše kušnje.
Sada drugačije gledam na to dvojstvo zla.
Ali ljudsko biće ne može to vjerovati. Ipak smo mi svjesna neponovljiva bića i jedni smo pred Bogom. Mi imamo slobodu djelovanja i od nas zavisi što ćemo uraditi. Padom na zemaljsku ravan čovjeku je data sloboda odlučivanja, slobodu da pravi grešku. Izašao je iz zlatnog kaveza, a zašto ? Pa da bi mogao dalje da napreduje i da hrani svoje JA i na taj način kroz sveopće biće uvećava snagu i um univerzuma. Data su mu dva zla učitelja da mu pomognu da dosegne sebe novog i pređe na višu ravan.
Jedina zadaća koja nam je data na ovome svijetu je da naučimo KAKO POSTATI BOLJA BIĆA. Vježbajte poniznost, milost, ljubav, mir, radost, sreću ... podarite to drugim ljudskim bićima i dvostruko će vam se vratiti.
Sada sam stavio osvrt na usporedbu stvaranja svijeta prema Bibliji . Ovo je jako bitno da biste shvatili povezanost svega, cikluse koji su već bili na planeti i razne civilizacije koje su bile a nestale a najviše da biste uvidjeli kako je Bog velik i kako koristi razna bića za međusobnu interakciju, stvaranja i da bi u konačnici i mi i Bog još više narasli.
Jeste li se ikad u duši osjećali prazni? Ovaj osjećaj ništavosti ponekad navodi čovjeka da se pita zašto postoji. Tada osjećamo potrebu da nas ispuni nešto veće od nas samih, nešto što bi bilo podjednako dio nas kao što je i naše srce. Pogledajmo izvještaj o stvaranju svijeta i pokušajmo ga s nešto pjesničke mašte primijeniti na sebe osobno.
U Postanku 1,2 čitamo: “Zemlja bijaše pusta i prazna.” Ovaj tekst izvanredno dobro opisuje osjećaj besciljne praznine koji se javlja s pitanjima: Tko sam ja i da li stvarno živim ili samo životarim? “Tama se prostirala nad bezdanom.” Ova praznina može izgledati kao mračna rupa. Ona izaziva očaj, nešto od čega većina svijeta bježi. Zato svoj život ispunjavamo radom, zabavom i hranom nadajući se da ćemo tim aktivnostima popuniti prazninu koja prijeti da nas proguta. Jedini je problem što je Bog načinio prostora samo za sebe. Ničim drugim nećemo ga moći popuniti, jer ništa ne može nadomjestiti Boga. Posljednji dio drugog retka posebno je značajan: “I Duh Božji lebdio je nad vodama.” Lebdeći kao orao u zračnim strujama, tu je Bog koji bdije i čeka dopuštenje da u nama stvori nešto lijepo i dobro. On nas želi ispuniti svojom ljubavlju i snagom. Pritom nije nasilan, već u našoj blizini čeka da nam pomogne ne dirajući našu slobodnu volju.
Nježno kao izlazak sunca
“I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost.” (redak 3) Nevjerojatno! Bog je stvorio svjetlost bez izvora. Nije bilo sunca, mjeseca ni zvijezda. Mogao je Bog sve stvoriti prvog dana, ali On si je uzeo vremena. Postupno je Zemlju pretvarao iz ničega u sve. Gledajmo na ovu prvu svjetlost kao na razumijevanje; primijenimo ovaj redak na sebe. Nije li bolje da svjetlost dolazi postupno nego najednom u punoj snazi? Uperimo li u nekoga izvor svjetlosti, on će zaškiljiti, zažmiriti i odvratiti pogled. Zapravo se ljudi u tom slučaju protive svjetlu. Međutim, nitko se ne protivi postupnom izlasku sunca ili postupnom razumijevanju i spoznaji. Prvi dan stvaranja završava četvrtim retkom: “I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.” Svjetlost Božjeg razumijevanja uklonit će tamu sumnje i straha.
Kad se dignu vode
I drugi dan stvaranja možemo primijeniti na sebe. Bog je uzeo vode i razdijelio ih stvarajući svod. Izvještaj od šestog do osmog retka pokazuje kako ga je Bog oblikovao. Mi nemamo svoj osobni svod, ali mnogi od nas žive na uzburkanim vodama. U našem životu ima trenutaka kad se vode dižu, kad se ono što trebamo učiniti toliko množi da imamo osjećaj kako više ne možemo držati glavu iznad vode. U drugim prilikama bivamo izloženi nemilosrdnom valu neke nevolje ili tragedije. Ali Bog je i tada prisutan, i ako Mu dopustimo, On će u našem srcu stvoriti prostor, svod mira – “mir Božji koji je iznad svakog razuma” (Filipljanima4,7).
Jačanje
Bog je trećeg dana prema Postanku 1,9-13 učinio još jedan korak, Skupio je vode i učinio da se pokaže kopno. Dao nam je više od prostora na kojem možemo stajati. Dao nam je darove. Darovi Svetog Duha daju plod ako ostanemo čvrsto povezani s Bogom. Kao što zemlja svojim bogatim i hranjivim tlom održava bilje i drveće, a loza rađa plod, tako i mi možemo donositi plod Duha kad smo zasađeni i održavani u bogatstvu Božje ljubavi. Ali kao što se ne može žeti tek posijano sjeme, tako svatko od nas mora biti strpljiv dok iz dana u dan raste u Gospodinu.
On je uvijek dostupan
Četvrtog dana Bog je stvorio “svjetlila na svodu nebeskom” (redak 14). Zapazimo da je Bog stvorio svjetlost, kopno, more i biljni svijet. Biljnom svijetu je potrebno svjetlo, ali se ono prema izvještaju u Postanku 1,14-16 pojavilo tek četvrtog dana kad je Bog stvorio Sunce i Mjesec. Redci 14-19 opisuju pojedinosti, ali mi ćemo se zadržati na dvjema ključnim rečenicama: “I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću.” (redak 16) Sunce i Mjesec neprekidno svijetle, ali ih oblaci često sakriju. Tako i naši problemi, ako im dopustimo, mogu sakriti ili zamagliti našeg Boga. Zato trebamo uvijek držati na umu da je Bog, kao i Sunce, uvijek prisutan. Biblija je naš najjasniji i najpouzdaniji izvor podataka o Božjem karakteru, ljubavi, milosti i milosrđu. Nju možemo smatrati Suncem. I manje svjetlo svijetli, odnosno odražava veće svjetlo ljubavi. U tom smislu prirodu možemo smatrati Mjesecom. Zanimljivo je što je Bog nevjerojatno složene elemente usadio i u najmanji životni oblik na ovom planetu. I premda su danas oštećeni grijehom, oni još uvijek odražavaju Njegovu ljubav. Druga rečenica o kojoj razmišljamo nalazi se u osamnaestom retku: “… da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame.” Može li biti boljeg opisa uloge Biblije? Svjetlost koja sja s njezinih stranica pokazuje nam zabludu, razdvajajući svjetlost od tame.
Bog se pobrinuo za svaku pojedinost
Petog dana Bog je stvorio sva stvorenja u moru i u zraku. Ovo su prva Njegova stvorenja s mozgom. To je zanimljivo, ali ne privlači toliku pozornost kao misao da Bog vodi računa o detaljima. Nedavna otkrića o morskim dubinama pokazuju da postoji čitav ekosustav o kojem dosad nismo imali pojma. Ništa nije zanemareno niti će ikad biti, uključujući i sve detalje našeg života, Zamislimo koliko bismo vidjeli različitih vrsta morskih stvorenja – pa i ptica – da nema posebnih parkova prirode i televizijskih emisija u kojima se prikazuje priroda. Čak i ako ništa ne znamo o nekim dijelovima prirode, oni postoje. Bog nije ništa ostavio praznim. On nije ostavio prazno nebo ni mora. Napunio ih je. On to čini i za nas. On može popuniti našu prazninu i osjećaj osamljenosti. Ne samo sobom, premda bi to bilo dovoljno, već i drugima, tako da svi možemo uživati blagoslove. Postoje dijelovi nas samih koje nitko neće vidjeti osim Boga. Želite li da ostanu prazni ili da vrve životom?
Ljudi – Božje krunsko djelo
Dvadeset četvrti i dvadeset peti redak izvještavaju što se dogodilo šestog dana: Bog je riječju stvorio životinje. Zanimljivo je da su one nabrojene: “I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste.” Ovo nam ukazuje na Božju ljubav za raznolikost. On je u svemu stvorio raznolikost — i to trebamo držati na umu kad netko želi učiniti nešto drukčije. Redci 26-31 prikazuju završetak Božjeg djelovanja stvarajući ljudski rod – muškarca i ženu. “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (redak 27) Bog ih je blagoslovio i dao im svrhu postojanja (redak 28). A drugo poglavlje iznosi više pojedinosti o stvaranju čovjeka. Sedmi redak posebno objašnjava kako se Bog sagnuo da od zemlje svojim rukama oblikuje čovjeka. Zatim se nagnuo nad oblikovano čovjekovo tijelo i udahnuo mu dah života i “postane čovjek živa duša”. Iste pojedinosti nalazimo u stvaranju Eve: Bog se poslužio svojim rukama da načini Evu iz Adamova rebra (redci 18.21.22). Meni se sve ovo čini vrlo važnim. Mnogima od nas potreban je ovaj osobni dodir. I nama je potrebno društvo. Ne samo da znamo (razumom) da nismo sami, nego da to i osjećamo. Bog nam i danas nudi svoj dodir. A On je odredio poseban dan svakog tjedna kad ovaj dodir možemo potpunije osjećati. Ljudi često zanemaruju sedmi dan stvaranja u koji je Bog počinuo od stvaranja i blagoslovio stvoreno. No je li to bilo sve? Razmislimo trenutak što je to praktično značilo. Upravo je Bog bio taj koji je zamislio slobodan dan – vrijeme za kojim svatko čezne, vjerovao u Boga ili ne. Ali Bog to nije učinio zato da grešni ljudski rod tog dana radi što želi. On je planirao da sedmog dana svakog tjedna sve ostalo izblijedi da bismo svoju pozornost mogli posvetiti Njemu. To je posebno vrijeme kad možemo očekivati Njegov dodir, gledati Njegovo lice i u punini doživjeti Njegovu ljubav.
To je sastanak s voljenim Bićem
Bog je s nama svakog dana. Na samom početku je znao da ćemo, osim svega ostalog što će nam biti potrebno za život, trebati dan odvojen samo za Njega. To nije samo slobodan dan, već dan kad se sastajemo s voljenim Bićem. Da, mi se jednom tjedno sastajemo sa Stvoriteljem svemira. Bog – sa svom svojom moći, anđelima i drugim stvorenim bićima – želi provesti vrijeme s nama. Pozivam vas da pročitate prva dva poglavlja u Postanku i sami se uvjerite kako je Bog nježno i polako uzeo ništa i od toga učinio sve što nam je danas potrebno. I ne zaboravimo: kad je došao trenutak najvažnijeg dijela stvaranja – nas -On se spustio do praha i oblikovao nas svojim rukama. Zar nam to ništa ne kazuje? Bez obzira na to koliko se prljavi i nedostojni smatrali, znajte da se Bog ne boji praha.