Blog

TEMPLARI - nastanak reda i zadaće

Vjersko vojno viteštvo zvano Red siromašnih vitezova Krista i Solomonovog hrama, formirano je 1118. Godine, kada se devet francuskih križara pojavilo pred jeruzalemskim kraljem Boldvinom, moleći ga da im dozvoli da štite hodočasnike koji putuju u Svetu zemlju. Isto tako su tražili dozvolu da ostanu u ruševinama Solomonovog hrama. Njihove molbe su bile uslišane i red je postao čuven kao Vitezovi hrama, što je uskoro preraslo u Vitezove templare. Red je brzo napredovao, postajući izuzetno bogat i moćan , sve do 1307. Kada ih je prosto zgromio ljubomorni francuski kralj uz pomoć pape, koji se plašio njihovih tajni.

Devet vitezova je zamolilo kralja Boldvina II od Le Burga da im dozvoli da formiraju vojnički red i da budu smješteni u istočnom krilu palate koja se naslanjala na tek osvojenu đamiju Al-Aksa, prijašnje mjesto Hrama kralaj Solomona.

Ove vitezove su predvodili  Hju de Pajan, plemić u službi svog rođaka  Hjua, grofa od Šampanje i Andre de Montbar, ujak Bernara od Klervoa, koji će kasnije biti poznat kao cistercinski sveti Bernard. Rozal i Gondermar, bili su cistercinski monasi prije odlaska u Jeruzalem. Ustvari, cijela grupa je bila blisko povezana, čak i rodbinski. Pajan i njegovih devet prijatelja bili su iz Šampanje ili Langedoka, a s njima je bio i grof od Provansa. U Svetu zemlju  su putovali imajući na umu naročitu misiju.  Provans se nalazi do Langedoka, a tu spada i Marsej, gdje se Marija Magdalena iskrcala u Europi poslije razapinjanja Isusa Krista.

Templari su se držali u blizini sjedišta i iskopavali su blago koje se nalazilo duboko pod ruševinama prvog trajnog židovskog hrama – Solomonovog hrama. Prvi puta sagrađen prije otprilike 3000. Godina, planirao ga je njegov otac , biblijski kralj David. Kralj Solomon je sagradio hram na brdu  Morija u Jeruzalemu. Prema predanju, u ovom hramu primio je kovčeg zavjeta, koji je bio sredstvo komunikacije s Bogom, u stvari sa Anunakijima.

Templari su za vrijeme iskopavanja pronašli svitke skrivene mudrosti, koji se bave životom Krista i njegovim vezama sa esenima i gnosticima. Također su došli do legendarnih Tablica zakona koje su bile predate Mojsiju, kao i do drugih relikvija kao što je Longinovo koplje, koje su mogli da iskoriste da bi se potvrdili njihovi zahtjevi da budu alternativa Rimskoj crkvi. Ali kada su postali prijetnja, bili su zbrisani sa lica zemlje.

Red templara se raspao 1312., njegov veliki majstor Žak de Mole postao je 1314 posljednja žrtva krvavog progona koji su smislili Filip Lepi i njegov savjetnik Vilijem od Nogareta. Uspijeli su da ih sve unište. Kralj je spalio na lomači majstora Žaka de Moleja. No na samoj lomači  on je prokleo kralja i prorekao obnovu reda kroz 600 godina. Sve se to obistinilo: kralje je sa svojim pristalicama umro pod misterioznim okolnostima iste godine, a red je obnovljen poslije 600 godina.

U 14 st. Se pojavio kao hermetički red Ružinih Križara. Iako su vitezovi templari bili uništeni, Sionski priorat, koji je bio njihov esencijalni dio, ostao je nedirnut. Nastavio je da djeluje kroz vijekove. Djelujući u sjenci , upravljao je nekim od presudnih događaja u povijesti zapada. Zahvaljujući dodiru sa islamskom i židovskom kulturom, Templari su već bili usvojili veliki broj predstava stranih pravovjernom rimskom kršćanstvu. Tako su Templari bili izloženi  mnogim stvarima  koje Rim nije odobravao što je na kraju i rezultiralo njihovim uništenjem.

Često je iznošeno da je Templarima bila poznata neka vrsta tajne koja se odnosila na podrijetlo kršćanstva. Što je bilo sasvim točno, zahvaljujući artefaktima iz doba Kristakoje su našli prilikom svojih iskapanja . Govorilo se da su oni gnostici, jeretici, da su bili prebjezi na islam. Težili su stvaralačkom jedinstvu rodova, rasa i vjera.

Red Templara se ponovo pojavio kao red Iluminata, pod vodstvom Žana Adama Vajshaupta ( Adam Weishaupt ) u Bavarskoj. Oni su i Templari i Malteški vitezovi i komunisti i nacisti i gospodari novca, oni su vladari iz sjenke. Slično je i sa cijelom pričom oko merovinške dinastije i uopće Kristove obitelji.

Sionski priorat i danas postoji i još uvijek je i više nego aktivan. Utjecajan je i igra ulogu u međunarodnim poslovima na visokom nivou. Priznati i objavljeni cilj Sionskoh priorata je ponovno uspostavljanje merovinške dinastije i krvne loze , ne samo na prijestolju Francuske već i na prijestoljima drugih europskih zemalja pa i svijeta.

To bi značilo uspostavljanje novog Svetog rimskog carstva, svjetovne države koja bi trebala da ujedini sve narode a da počiva na duhovnim , umjesto na društvenim, političkim ili ekonomskim temeljima. Takva država je trebala da ostvari vjekovni san o carstvu nebeskom na Zemlji.