Blog

Stari grad OKIĆ 12.st.

Na osamljenom, stjenovitom vrhu grebena Plešivice, svega 5 kilometara od Samobora, smjestio se Okić-grad, drevna utvrda koju se smatra jednim od naših najstarijih utvrđenih gradova i rijedak primjer očuvane romaničke arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj. Stoljećima je bdio nad ovim krajem i odbijao napade, nije posustao pod naletom mongolskih plemena, nije ga uništila niti turska opsada u tri navrata. No, zub vremena ipak je učinio svoje pa danas Stari grad Okić samo ostacima svojih zidina svjedoči o vremenima u kojima je igrao važnu obrambenu ulogu.

Prvi zapis u kojem se spominje Okić-grad datira iz 1193. godine u listini biskupa Kalana iz Pečuha no smatra se da je utvrda možda postojala i ranije, već u vrijeme hrvatskih narodnih vladara.

Stari Okić grad ima dva dijela: donji ulaz i gornji, više stambeni dio gradskog prostora i treći sakralni dio, gradsku kapelu, u kojoj se prema predaji često molila u svim životnim potrebama i Ružica Okićka prema pripovijesti Krištofa Šmida napisao Tomislav Ivkanec – Okić : Župa Sveti Martin pod Okićem, 1998 ).

Posebno istaknut je položaj gradske vodospremnice, koja djeluje poput kule, njezin položaj svjedoči da je imala i obrambenu zadaću tijekom burne povijesti.

Važnu ulogu odigrao je Okić u pomoći kralju Beli IV. u bijegu pred Mongolima pa ga se i spominje u povelji koju je kralj dodjelio trgovištu Samoboru, a znakovito da je Ivanu Okićkom potom dopustio izgradnju okićkog grada-dvojnika Lipovca, kao utvrde koja će dodatno pomoći obrani ovog kraja.

1217. navodi se Jaroslav (Irislav) Okićki kao njegov prvi poznati gospodar. U vlasništvu knezova Babonića bio je od 1293. do 1327. nakon čega je bio pod kraljevskom vlašću. Sigismund Luksemburški 1393. prodao ga je Tomi Benvenjudu (de Okych) u čijem je posjedu bio do 1416. kada ga preuzimaju Frankopani. Matija Korvin ga je u drugoj polovici 15. stoljeća dao na upravljanje Ivanu Horvatu od Saga, a on ga je krajem istog stoljeća (1493.) prodao obitelji Erdődy. Bio je poprištem bitke za vrijeme Seljačke bune, već 1616. utvrda Okić postaje ruševina.
 

Danas Stari grad Okić ne pokušavaju okupirati vojske, nego planinari i izletnici, privučeni zidinama smještenima na 499 metara nadmorske visine s kojih puca pogled na Posavinu, Pokuplje, Zagreb, Medvednicu i Plešivicu. Prva od njih bila je karlovačka književnica Dragojla Jarnević koja je baš usponom do Okića ispisala prve stranice hrvatskog alpinizma 1843. godine, svladavši teži, južni uspon - i to bosa.
 

Srećom, zaslugom vrijednih planinara danas je uspon do Starog grada Okića puno jednostavniji, potrebno je svega 10-ak minuta hoda od Planinarskog doma Maks Plotnikov do ostataka utvrde.