Blog

Crkva Sv. Marije - Okić - mjesto čudesa i ozdravljenja - Kljuka

Župa rođenja Blažene Djevice Marije smještena je na jugoistočnim obroncima Plešivičke gore, ispod ruševina drevnog Okić – grada.

Crkva kao građevina je na ovom mjestu sagrađena po želji okićkih vlastelina koji su upravljali krajem, a prvi put se spominje 1622. godine kao omanja i dosta niska zgrada, sa zidanim glavnim oltarom i jednostavnim pokrajnjim oltarima. Tada je prvi put u kanonskoj vizitaciji katedralni arhiđakon zapisao i naziv župe: „Sancta Maria in Kluka“. Crkva se kroz povijest više puta obnavlja i nadograđuje: gradi se zvonik, dodaje pokrajnja lađa, proširuje svetište, povećava broj vrata, prozora i oltara, cigleni pod zamjenjuje crnim kamenim pločama, nabavljaju orgulje. Današnje dimenzije crkve su 14m x 28m.

Najveća tragedija u crkvi dogodila se 1888. godine kada je u požaru potpuno izgorjelo kompletno svetište sa glavnim oltarom i čudotvornim kipom Majke Božje Okićke. Nužna je bila potpuna obnova koja se obavila prema nacrtima za zidove i oltar majstora Augustina Posilovića. Zlatarske i slikarske radove izradio je slikar Ferdo Quiquerez, a radionica orgulja Heferer obnova je orgulje.

Danas crkva ima šest oltara:

1) Glavni oltar sa svetohraništem iznad kojega je centralni kip Blažene Djevice Marije koja drži dijete Isusa. Okružuju je kipovi: sv. Petra, sv. Pavla, sv. Ivana Krstitelja, sv. Ivana Evanđeliste, Mojsija i kralja Davida. Na samom vrhu je prikaz Svetog Trojstva.
2) Pokrajnji oltar sv. Barbare i sv. Katarine
3) Pokrajnji oltar sv. Antuna
4) Pokrajnji oltar sv. Križa
5) Pokrajnji oltar sv. Josipa
6) Pokrajnji oltar sv. Vida

U crkvi se nalaze tri kripte (grobnice) u kojima su pokopani neki okićki vlastelini, svećenici i ugledni župljani. Na koru su orgulje i postoje tri drvene ispovjedaonice. Koncilski oltar, ambon i krstionica izrađeni su u bijelom mramoru.
 

Ključko proštenje

Hodočašće Majci Božjoj Okićkoj počiva na štovanju kipa Djevice Marije kojemu se pripisuju svojstva uslišanja molitvi i ozdravljenja. Kanonske vizitacije već 1649. izričito navode da je kip čudotvoran, s navodnom knjigom zapisanih čudesa. Nažalost, i kip i knjiga izgubljeni su u požaru 1888. godine.

Taj čudotvorni kip je opisan kao vrlo lijep, ukrašen bijelom haljinom protkanom cvjetićima u raznim bojama.

Mali Isus odjeven je sličnom haljinicom, blag u ruci djevice, iznad glave ima srebrnu krunu, dok Marija ima crvenu koraljnu ogrlicu.

Tradicionalni naziv proštenja „Kljuka“, prema narodnoj predaji, dolazi od riječi batina ili štap kojim se podupiralo prilikom hodanja. Po zapamćenom, brojni hodočasnici su pred likom Majke Božje ozdravljali od bolesti nogu i ostavljali svoje štapove, svoje ‘kljuke’, te zdravi izlazili iz crkve. Navodno je cijelo svetište po zidu i stropu bilo prekriveno drvenim štapovima, što je možda i utjecalo na brzo širenje požara u kojem je sve uništeno.

Obnovljeno svetište nije izgubilo na značaju i stoljećima se nazivalo „najvećim prošteništem između Save i Kupe“. Hodočasnici su i nekoliko dana prije pješice stizali prema crkvi, spavajući putem na sjenicima ili u kućama rodbine i prijatelja.

Cijela crkva izvana se obilazila na koljenima, a zatim i sam oltar, nekad i tri puta. Običaj je bio kupiti i na oltar položiti zavjetne darove – malene predmete izrađene od voska u obliku muškarca, žene, blaga i sl. Hodočasnik je tako tražio blagoslov i zaštitu za sve svoje ukućane, ali i stoku od koje su preživljavali. Zavjet se mogao dati u svoje ime, ali i za bliske ljude, poput djece, bračnih partnera i sl.

Nakon tih pučkih pobožnosti, ispovijedi i mise, narod se okupljao na „Placu“ gdje se mogla nabaviti hrana i piće, proizvodi od licitara, dječje igračke, potrepštine za kuću poput metli, glinenog suđa, pletenih košara i sl. Navečer je za mlade redovito bila zabava i ples uz živu glazbu. Nakon berbi i spremanja zimnice, to je bilo dobro vrijeme godine, da se ljudi okupe, opuste i provesele.

Tradicija Ključkog proštenja traje do današnjega dana. Na Malu Gospu (8. rujna), ako pada na nedjelju ili nedjelju nakon u svetištu se slave četiri mise:

8:00h tiha
9:00h rana
11:00h svečana hodočasnička
17:00h večernja

U dvorani pokraj crkve hodočasnici mogu zapisati mise i molitve ili nabaviti nešto od jednostavnih okićkih suvenira.

Preuzeto sa https://eduka.hr/kljuka/