
Katedrala sv. Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa.
Podignuta je na južnoj strani središnjeg starog gradskog trga, na mjestu romaničke crkve sv. Jakova.
Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira od 1298. godine kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Odluka o gradnji i početku pripremnih radova donesena je 1402. godine. Gradnja je međutim, započela tek 1431. godine i trajala uz prekide do 1536. godine.

Prvo desetljeće na njenu podizanju rade mletački gotički graditelji i šibenski klesarski majstori Andrija Budčić i Budiša Statčić. Za to vrijeme izgrađen je južni i sjeverni zid, donji, gotički dio pročelja i oba portala crkve. Na katedrali su radili Juraj Dalmatinac, Radivoj Bogosalić Grubačević i Kravica Marković.
Naslijedivši staru romaničku crkvu sv. Jakova, nova katedrala gradila se punih 105 godina ( 1431.-1536., posvećena 1555. ) u teško doba turske opasnosti i epidemije kuge. Započeta u stilu kasne gotike pod vodstvom protomajstora Bonina iz Milana, a zatim mletačkih graditelja, podignuti su sjeverni i zapadni zid s portalima.

Godine 1441. gradnju preuzima Juraj Dalmatinac sve do svoje smrti 1473.g. On proširuje prvotni projekat dodajući mu kupolu, originalnom montažnom metodom slaganja velikih kamenih ploča gradi donje dijelove svetišta, krstionicu i sakristiju uvodeći princip jedinstva kamene građe koji će slijediti i njegovi nasljednici. Svoje životno djelo obogatio je izvanrednim skulpturskim ostvarenjima u krstionici i na vijencu apsida , unoseći u dalmatinsku sredinu prvi dah ranorenesansne umjetnosti.

Čistu toskansku renesansu donosi njegov nasljednik, Donatellov učenik Nikola Firentinac ( protomajstor 1475.-1502.), ukrašavajući svetište i katedrali dajući današnje obrise s elegantnom kamenom kupolom i svodovima, što poput ljuske zatvaraju njenu unutrašnjost i odražavaju je na trolisnom pročelju. Ovakvim jedinstvom unutrašnjeg i vanjskog prostora učinio ju je jedinstvenom na svijetu.
Zbog svih ovih odlika, 2000.godine katedrala sv. Jakova u Šibeniku uvrštena je u UNESCO-ov popis svjetske baštine.

KRSTIONICA
Dragulj hrvatske sakralne umjetnosti, krstionicu je projektirao i izveo domaći sin Juraj Matejev Dalmatinac 40-tih godina 15. stoljeća. Majstorski iskoristivši pad terena, smjestio ju je ispod južne apside i dao joj oblik četverolista. Pri gradnji je koristio orginalnu montažnu metodu, zbog koje iste ploče služe kao svod krstionice i kao pod južne apside. Istom metodom će kasnije Nikola Firentinac graditi kupolu.
.jpg)
Čitav gornji dio krstionice poput čiške je prekriven Jurjevom skulpturom. Njegovi kipovi i reljefi anđela, zajedno s onima na sjevernoj fasadi što drže pergamenu s posvetnim natpisom, puni su djetinje živahnosti i neusiljenosti te predstavljaju prvu renesansnu skulpturu u Hrvatskoj.
Iznad četiri plitke niše natkrivene rebrastim školjkama svetog Jakova nalaze se dekorativna gotička mrežišta, a između njih baldahini od kojih su dva još sačuvala kipove starozavjetnih likova : kralja Davida, Kristovog pretka i proroka Šimuna, Bogonosca.

Baldahini se nastavljaju u fijale što se valovito svijaju oblikujući rebra svoda, sastajući se u ključnom kamenu s markantnim likom Boga Oca, koji se okružen korom anđela, spušta s neba zajedno s golubicom Duha Svetoga da bi prisustvovao krštenju svog Sina - uistinu, svakog novog djeteta što krštenjem ulazi u zajednicu vjernika. Ta simbolika prisutna je ovdje s tolikom snagom kao nigdje drugdje u europskoj skulpturi.
Krsni zdenac, središte čitave kompozicije, izrađen od crvenkaste rapske breče, podržavaju 3 Jurjeva putta anđelčića u prirodnim i opuštenim pozama, naslanjajući se jedan na drugoga.

IZNUTRA KATEDRALA
1. Sarkofag šibenskog biskupa Ivana II Lucija Štafilića ( 1528.-1557.), koji je posvetio katedralu 1555.g.
2. Grobnica šibenskog biskupa iz vremena Domovinskog rata Srećka Badurine ( 1988.-1996.) - reljef Kazimira Hraste ( 1997.)
3. Renesansni drveni oltar Triju kraljeva sa slikom Bernardina Ricciardija iz 16.st.
4. Barokni oltar Gospe od Karmela s drvenim kipom Bogorodice, iz 1617.g.
5. Barokni oltar sv. Križa s drvenim gotičkim raspelom Jurja Petrovića iz 1455.g. s autorovim potpisom na podnožju križa.
6. Grobnica šibenskog biskupa Luke Spingarolija ( 1573.-1589.), rad domaćeg kipara Antuna Nogulovića. Na papuči inicijali umjetnika.
7. Grobnica šibenskog biskupa Ivana Dominika Callegarija ( 1676.-1722.). Nakon oslobođenja Knina od Turaka 1688.g. kninsku biskupiju pripaja šibenskoj.
8. Kamene kanoničke klupe, balustrade i amboni, djelo Nikole Firentinca 1500.g.
9. Biskupsko prijestolje s kamenim baldahinom, rad Bartolomeada Mestre.
10. Glavni oltar Gospe od Plača iz 1640., sa čudotvornom slikom Bogorodice iz 15.st.
11. Renesansni drveni kip sv. Petra postavljen na dijelovima propovijedaonice.
12. Krstionica - remek djelo Jurja Dalmatinca.

IZVANA KATEDRALA
A. Glavni zapadni portal sa kipovima Krista i 12 apostola djelo prvog protomajstora gradnje Bonina iz Milana.
B. Sjeverni "Lavlji" portal - rad Bonina iz Milana. U baldahinima statue sv. Jakova i sv. Petra, rad Jurja Dalmatinca.
C. 2 renesansna putta - s posvetnim natpisom o gradnji, 1443.g. Ispod njihovih nogu jedini sačuvani potpis majstora Jurja.
D. Vijenac sa 71 ljudskom glavom
E. Sakristija - Jurja Dalmatinca, smještena iznad vanjskog ulaza u krstionicu na bačvastom kesetiranom stropu, formira prolazni trijem uz gradska vrata.
3 kipa Nikole Firentinca - na vrhovima krovnih zabata :
F1 sv. Mihovil ubija sotonu,
F2 sv. Jakov i
F3 sv. Marko
G. Biskupska palača - iz 15.st.
13. Barokni oltar sv. Fabijana i Sebastijana
14. Oltar Sv. Kristofora i Gospe od Zdravlja
15. Neobarokni oltar posvećen sv. Roku ( zaštitniku od kuge ), sv. Jeronimu, sv. Nikoli Taveliću.
16. Nadgrobni spomenik šibenskog biskupa Jurja Šižgorića.




Nakon što ste vidjeli Šibensku katedralu toplo vam preporučam vidjeti cijeli grad Šibenik, Šibensku tvrđavu a posebno samostanski botanički vrt Sv. Lovre .



