Blog

Priča o spoznaji

Bio jedan čovjek, koji je bio poznat po svojoj smirenosti i ljubavi prema svemu na svijetu. Svaki posao, kojeg bi se latio, uspijevao mu je odlično. Svi su ga poštovali i često dolazili kod njega za savjet.

​Jednom je kod njega došao susjed koji mu je zavidio na svemu, koji je bio ljubomoran i gord.

​Imam sve u životu ! - rekao je susjed poštovanom čovjeku. - Živim u potpunom blagostanju. Ali, tebe više poštuju u gradu nego mene. Po tvom mišljenju, na koga ti ja ličim?

Mudri čovjek osmijehnuo se i rekao:

- Ličiš mi na Boga.

Ljubomorni susjed zadovoljno se nasmiješio. Ali je poželio da neku gadost uradi prijatelju, zato je uzviknuo:

- Ti meni izgledaš kao smeće !

Ne razumijem zašto te cijeli grad uvažava !

Murdi čovjek ništa nije odgovorio, samo se malo osmijehnuo.

To je susjeda još više naljutilo, pa je pitao:

- Zašto se nisi uvrijedio na moje riječi, jer ti si mene nazvao Bogom, a ja tebe - smećem.

- A zašto bih se uvrijedio? - odgovorio je mudri čovjek. - Ko je u sebi spoznao Boga, on ga vidi i u drugima. A taj ko je pun nečistoće, vidi svakog drugog, kao gomilu smeća.


Pouka: Čovjek u sugovorniku vidi to, što se nalazi u njemu samom.