Blog

Otok Brusnik

Brusnik je maleni pučinski otok smješten u Viškom arhipelagu. Udaljen je 13 milja od Komiže i uz Jabuku, jedini je vulkanski otok na Jadranu. Od 1951. godine zaštićen je kao geološki spomenik prirode.

Ovaj misteriozan crni planet nastao je prije više od 150 milijuna godina kristalizacijom magme na putu iz dubokog magmatskog ognjišta prema površini. Pretežno je građen od crnog eruptivnog kamenja dijabaza od kojeg se izrađuju brusevi. Odtuda naravno i ime.

Brusnik svojom kompleksnošću zapravo nadmašuje Jabuku, koja je čitava izgrađena od dijabaza.

Brusnik je veći broj dana u godini teško dostupan zbog snažnih zapadnih i južnih vjetrova koji su česta pojava u ovome dijelu Viškog akvatorija.

Oduvijek je bio vrlo dobro ribolovno područje i zanimljivo je da otok radi visokog postotka željezne rudače remeti busole brodovima koji pored njega plove.

Na otoku se nalaze Jastožere, prirodni bazeni u kojima su nekada ribari s Visa i Biševa čuvali ulovljene jastoge tijekom boravka na ribarenju. One se odavno više ne koriste, jer je nekontroliranim izlovom tisućama vrša, jastog gotovo potpuno izlovljen iz akvatorija Brusnika. Danas je njihova jedina svrha da se posjetitelji ovog otoka čude umijeću nenadmašnosti u idejama i suradnji čovjeka i prirode. Jastožere su pravi kulturni spomenici.

Osim Jastožera, na otoku ćete vidjeti i svijetlo sive oblutke nevjerojatno pravilnih oblika. Takve ih oblikuje neprestano kotrljanje pod utjecajem mora i vjetra.
Na otoku nema zemlje i humusa, i Kako je cijeli nadmorski i podmorski dio načinjen od procijepa, kišnica se na njemu ne zadržava pa vegetacija na otoku jedva da postoji. Ipak, na otoku se može pronaći endemska biljka dubrovačka zečina i prave Brusničke kapare, na vrhovima stijena.

Dom je ovo još jednoj endemskoj vrsti, crnoj gušterici. Kada se mijenja vrijeme, crna gušterica misteriozno nestaje u kamenim labirintima u podzemlju otoka. U davna vremena, kada se u ribarenje s Visa plovilo na vesla i jedra, ribari su svakodnevno pratili ponašanje crne gušterice i po tome odlučivali kada krenuti kući.

Preuzeto sa: Tajanstvena Hrvatska