Blog

Nikog ne srećemo slučajno

Ništa nije slučajno.
 
U ovom svijetu, gdje smo počašćeni da živimo, svaki susret i slučajno poznanstvo ima određeni cilj.

Ponekad su nam potrebni ljudi da nas probude i pomognu da se promijeni smjer našeg života; ponekad - da nas podtaknu i podsjete tko smo mi na ovoj zemlji.

​A ponekad su to oni, koji se susreću sa nama samo na trenutak.

Po ironiji sudbine, mi ne treba da znamo predodređenje svakog čovjeka, koga srećemo, ali treba da budemo otvoreni za sve što sa sobom nosi svako novo poznanstvo.
 
Ponekad je potrebno gledati na svijet kao na isprepletene niti - srebrne ili crvene, od kojih svaka označava susret sa određenom osobom, koji se možda još nije dogodio.

Sav naš život - to je međusobno djelovanje jednih sa drugim. Iako moderne tehnologije, Internet, društvene mreže pokušavaju da nas ubijede da se ova interakcija može svesti na minimum, nešto se mijenja u našoj svijesti, shvatimo da se u životu ništa ne dešava slučajno.

Ne treba svi susreti da budu dugotrajni: ponekad mogu da traju samo trenutak. Možda, da vas samo zadrže, da ne doživite nesreću, ili da se sretnete sa potencijalnom ljubavlju. Ponekad nam Univerzum šalje ljude da nam pomognu u životu, čak i ako oni ne postaju mnogo važni za nas.

I mada ne možemo da predvidimo, možemo da pripremimo sebe za takva iznenađenja u životu.
​

​Ljudi, koji trebaju da nas probude.

To su oni koji dolaze na duže vrijeme. Ponekad su to naši partneri, srodne duse. To su oni koji u potpunosti mijenjaju naš život.
Ljudi koji pomažu da se sjetimo ko smo.

Ponekad u životu, počinjemo da gubimo sebe. U svakodnevnoj vrevi i brizi zaboravimo kako smo željeli da postanemo o čemu smo maštali (i maštamo još uvijek), tko smo mi zapravo. Mi se jednostavno prepuštamo odraslom i odgovornom životu, zaboravljajući kakvi smo istinski mi. Ovdje nije riječ o mjestu rada, ili gradu u kome se živi, već o duši i unutrašnjem doživljaju svijeta.

I tada postoje ljudi koji dolaze u naš život da nam pomognu da razumijemo ko smo, da bismo počeli da budemo svoji.

Ljudi koji su važni na trenutak.

Kada započnemo razgovor sa slučajnim suputnikom, i nikako se ne možemo zaustaviti. Ili kada jednostavno razmjenjujemo osmjeh sa nepoznatim čovjekom idući stepenicama. I to zaista izgleda kao neka vanzemaljska komunikacija, koja je jednostavno morala da se desi.

Samo zbog toga što netko ne ostaje u našem životu duže, to ne znači da susret sa njim nema svrhu i cilj. Sve ima smisao. I upravo su to te nevidljive niti koje nas povezuju jedne sa drugim, i čine život u ovom svijetu zadivljujuće nepredvidivim, jer nikad znamo kada ćemo sresti osobu koja će nas primorati da promijenimo svoj život.