Ostati uzemljen, okrenuti se ka suncu, osloniti se na bližnjeg.
Kad sam imala 12 godina, čula sam za riječ: stres. Tada, to je bio nepoznati pojam koji se vezivao za određene financijske poslove. Nije dugo vremena prošlo, stres se odomaćio u svakom domu, čekao nas,uporan, da se probudimo, da bi pio kavu sa nama.
ŽIVOT U EKSPRES LONCU
Kada imamo problem, imamo stres, kao odgovor našeg Bića na neku situaciju pod pritiskom. Svi smo imali ekspres lonac u kuhinji. Za neupućene, to je parni lonac u kojoj se hrana kuhala pod pritiskom, brže pripremala, štedeći vrijeme i elektičnu energiju, čuvajući hranjive sastojke, ukus i aromu namirnica. Kada se dostizao određeni maksimum pritiska i temperature u ekspres loncu, višak pare se ispuštao kroz sigurnosni ventil koji je pištao. Mi živimo svoju svakodnevnicu kao u ekspres loncu.Samo što ne pištimo kad nam padne mrak na oči nego nastavljamo dalje, gubeći glavnu esenciju, smisao svog života.
Daj taj stres na vidjelo da ga raščlanimo !
Nemamo dovoljno snage da se izborimo sa stresom.
A zašto nemamo snage?
– jer smo umorni.
A zašto smo umorni?
– jer nemamo životnu energiju da se suprostavimo.
A zašto nemamo tu životnu energiju?
– jer što smo iscrpljeni.
A od čega smo iscrpljeni?
– od tempa života koji nas je upregao kao konje u galopu i nemamo vremena da živimo.
STANI!
Zbog čega smo u galopu, kom cilju jurimo?
Boljem standardu , lakšem načinu života.To kažemo a MISLIMO:
– na više novca a manje vremena za sebe;
– na stanja gdje smo upućeni i skoncentrirani na upravljače svojih životnih puteva i gdje zaboravljamo na SEBE, gde postajemo samo broj u nizu i poprimamo boju betona;
– na stanja gdje dišemo plitko, često sa pauzama.
Izgladnjujemo strasti i htijenja. Sunce viđamo kao fotografiju u okviru na zidu, zatvoreni iza naših okvira svakodnevnice.
Tupimo čula.
Oštrimo nagon preživljavanja.
Smijeh nam para uho.
Na sve SVETO gledamo kao očekivano i podrazumijevano.
Gasimo svoja emotivna stanja da ne opterećuju naše sisteme.
Bivamo progutani bez ijednog otpora.
A onda počne da žulja…
nešto..
neka nelagoda..
neki besmisao…
kao zrno pijeska u oku..
izuje iz cipela..
okrene ti polaritete i zavrti kao jo-jo..
Tada je vrijeme za restart.
„A kada ćemo živjeti ako ne sada?“ – Seneka
Zavolite! Zamolite! Ozdravite! Zagrlite! Oprostite! Volite život!
Autor: Stana Moračanin