Blog

KORIZMA - period od 40 dana do Uskrsa

Korizma (lat. quadragesima: četrdesetina), u Katoličkoj crkvi, razdoblje od 40 dana, od Čiste srijede (Pepelnica) do Velikoga petka, koje služi kao priprava za Uskrs.

Uvedeno je u IV. st. kao spomen na biblijske događaje: četrdesetogodišnji boravak Izraelaca u pustinji i četrdesetodnevni Isusov boravak u pustinji.

Simbolizira Isusovo vrijeme provedeno u pustinji, gdje je postio i molio se prije nego što je krenuo u svoju javnu službu.

Kada se posti, cilj je približiti se Bogu.

U ranom kršćanstvu to je bilo razdoblje u kojem su se katekumeni kroz pouku u vjeri i kroz kušnje pripremali za krštenje. U srednjem vijeku u korizmi su se prakticirali različiti oblici pokore i posta, od kojih su se neki, u prilagođenim i ublaženim oblicima, održali do danas.

Novim crkvenim odredbama (1966) pokorničkim danima (post i nemrs) ostali su samo Čista srijeda i Veliki petak; u crkvenoj praksi drži se obveznim ispovjediti se u to doba, a preporučuju se kao pokornička djela osobno zauzimanje za bližnje, obavljanje različitih pobožnosti (npr. pobožnost križnoga puta) i sl.

U hrvatskim pučkim tradicijama korizmeno je razdoblje obilježeno čišćenjem ljudi i njihovih prebivališta.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj bilo je uobičajeno da se na Pepelnicu sve posuđe oriba pepelom, a u Dalmaciji se lanac s ognjišta (komoštre) ispirao u moru.

Uz metenje i odnošenje smeća iz staja i dvorišta, uoči Uskrsa redovito su se vapnom bijelili vanjski i unutarnji zidovi kuća. U dnevnoj su prehrani u tom razdoblju bila posve izostavljena mesna jela i jaja, a umjesto mašću jelo se začinjalo maslinovim ili bučinim uljem kao i maslom.

Prevladavajuća ozbiljnost i tuga izražavale su se odjećom tamnijih tonova (ponegdje i posve bijela kao drevna boja za žalost) i bez ukrasa. Nije se ni sviralo ni plesalo, nije bilo zabava, a odgađale su se i proslave sklapanja braka.

 

Korizma je milosno vrijeme u kojemu nam Bog, po svojoj milosti, objavljuje svoje milosrdno lice. To Božje lice, duša, koja je ranjena grijehom, čezne gledati tako da primi svu blaženu utjehu. 

Korizmeno vrijeme jest vrijeme obnove saveza s Bogom, a to znači ponovno povjerovati i uzdati se u Božju ljubav i vjernost. Ljubav Božja dolazi nam nadasve preko Riječi koju nam Bog upućuje i koja čeka na naš odgovor. Dakle, korizmeno vrijeme jest vrijeme u kojem se od slušanja ide prema poslušnosti. Slušanje se postiže pažnjom na Onoga koji nam govori, a poslušnost se postiže slobodom da ljubimo Onoga koji nas je prvi ljubio.

Hod kroz korizmu jest hod vjere u kojoj proživljavamo proces ozdravljenja i oslobođenja. Bog nas po svojoj Riječi ozdravlja od naših slabosti i bolesti koje trebamo prepoznati i dati im ime. Koliko ćemo biti iskreni i moći odgovoriti na pitanje: „Što želiš da ti učinim?“, toliko će nas Bog moći i ozdraviti.

Zdravlje je povezano s oslobođenjem koje dolazi od Istine, priznavanjem i davanjem pohvale Bogu za sve ono što mi je učinio. Ovisno i o veličini Istine Božjeg djelovanja u mome životu jest i veličina moje slobode. Riječ: „Za slobodu nas Krist oslobodi“, upućuje nas da razmišljamo o slobodi koju nam je Bog dao i u kojoj živimo. Samo u toj, Božjoj slobodi, čovjek može biti i ostati slobodan.

Svi su dakle pozvani da u korizmi nešto posebno naprave, da zaoru neku osobitu brazdu svoga života, i posiju novo sjeme u svoje dane, mjesece i godine. Nad svima, već na Pepelnicu, lebdi Isusova riječ koja zove: “Kraljevstvo Božje je pred vratima, obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti” … Korizma, dakle, nije vrijeme žalosti, nego novo proljeće života.

Ona donosi nove šanse, nadu da čovjek postane drugačiji, da u svome životu ispravi ono što ga je do sada mučilo, da postane zdrav, plemenit i dobar. Korizma je vrijeme kad čovjek može ozdraviti svoju dušu, i disciplinom u jelu, piću i radu iscijeliti svoju psihu, ali i svoje tijelo. To su trenuci kad on može čitavo svoje biće očistiti, skinuti teret sa savjesti, ali i s tijela, kao i teret krivih emocija i maštanja, te teških misli i briga.

Korizma koja počinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obećanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret života. Najprije odreći se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili.

Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izliječi dušu, tijelo i duh, a onda početi živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguće biti sasvim drugačiji čovjek, svet, da je moguće svega se odreći i biti slobodan u srcu, da je moguće prihvatiti život s križevima, mukama, smrću i bolestima, te postati zdrav, vječan i neuništiv. Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni kršćanin, vjernik i čovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova Uskrsa i nade, nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti.

 

Buduci da je covjek bice od krvi i mesa, vazno je da se unutarnje uvjerenje konkretizira prema vani, da se ocituje u konkretnom ponasanju. I tu u igru ulaze tri klasicne upute za Korizmu:

POST - MOLITVA - MILOSTINJA.

POST: Nametnuti sebi odricanje tjelesnih uzitaka i to ne radi vitke linije, nego za Boga; kao znak pokore, dobre volje, u svijesti da Bog vidi to sto mi u tajnosti cinimo. Manje jesti znacilo bi odricanje od mesa, alkohola, slatkisa. Mozda i pitanje: 'Koji odnos prema sebi moram odbaciti, a na koji sam navikao?'

MOLITVA: To je dusa vjere. Kod toga zelim dati dva poticaja: Molitvi ne pripada samo govorenje, nego i slusanje. Gdje slusamo Boga? Prije svega u Rijeci - Svetoga pisma, ako uvijek iznova koncentrirano citamo jedan odlomak i o njemu razmisljamo i pitamo se: 'Koja rijec posebno meni govori?'

Zajednicku molitvu, svetu Misu ponovno ozbiljno primiti k srcu. To znaci, na prvom mjestu posjecivati nedjeljnu misu, a moze znaciti i svakodnevno biti na Misi, na Euharistijskom klanjanju, krunici, sudjelovati u poboznosti kriznoga puta.

Za sve to vrijedi rijec sv. Arskog zupnika: "Privatna molitva-slamka; molitva zajednice-mocni plamen".

MILOSTINJA: Jednom ili vise puta se odijeliti od novca u korist potrebite osobe. Kao mjerilo za to, mogla bi nas podsjetiti Isusova rijec: "Kako dajete, tako ce se i vama dati; mjerom kojom mjerite, i vama ce se mjeriti".

KORIZMA je vrijeme koje trazi nesto od nas, ali puno vise daje: veliku sansu, sansu za religioznu i ljudsku obnovu. Mi ne mozemo nista razumnijega i sadrzajnijeg uciniti, nego zgrabiti ovu sansu.

Korizma, dakle, nije vrijeme žalosti, nego novo proljeće života. Ona donosi novu nadu da čovjek postane drugačiji, da u svome životu ispravi ono što ga je do sada mučilo, da postane zdrav, plemenit i dobar. Korizma je vrijeme kad čovjek može ozdraviti svoju dušu, i disciplinom u jelu, piću i radu iscijeliti svoju psihu, ali i svoje tijelo. To su trenutci kad on može čitavo svoje biće očistiti, skinuti teret sa savjesti, ali i s tijela, kao i teret krivih emocija i maštanja te teških misli i briga.