Blog

24.6. IVANJE - Ivanjski krijesovi

Ivanje ili Ivanjdan, skup običaja u pučkoj tradiciji vezan uz ljetni solsticij (24. VI).

Obilježava povodom blagdana sv. Ivana Krstitelja u noći s 23. na 24. lipnja, uoči ljetnog suncostaja, odnosno najdužeg dana u godini. Običaj Ivanje, Ivanjski kresovi ili Ivanjdan rasprostranjen je diljem Europe, no ponajprije među slavenskim narodima te se najčešće i smatra starim slavenskim običajem.

Glavno obilježje ovog običaja svakako je paljenje vatre u noći, te ples i preskakanje vatre, koja se često naziva „krijes“, uz popratnu glazbu. Vjerovalo se da su običaji vezani uz Ivanje važni za zaštitu zdravlja ljudi i domaćih životinja te plodnost poljoprivrednih usjeva.

Uz zapaljenu vatru (krijes, svitnjak) na humcima ili seoskim raskrižjima mladež okupljena u ivanjskoj noći pjeva prigodne pjesme, ponegdje uz instrumentalnu pratnju (gajde, svirale, gusle, tambure), pleše kolo te preskakuje vatru; sutradan se preko zgarišta goni stoka radi zaštite od bolesti.
 

Krovovi kuća i staja te pčelinjaci kite se cvjetnim vijencima kao simbolima sreće.

Po cvjetovima (većinom ivančica) zataknutima za plot ili kuću proriče se duljina života ukućana.

U središnjoj Hrvatskoj uobičajen je ophod svečano odjevenih djevojaka (ladarice); zastajući pred svakom kućom otpjevaju pjesmu s karakterističnim pripjevom Oj, Lado, oj! ili Tiho ljeto, dobar Bog !, na što ih ukućani daruju (novcem, jajima i sl.), a one uzvraćaju cvijećem.

Gdjegdje se uobičajilo i javno kupanje ljudi i/ili stoke radi osiguravanja zdravlja; odatle u Dalmaciji i naziv za taj dan Sv. Ivan Kupavac.

Zanimljivo je da se održava paljenje krijesa večer uoči samog blagdana, dakle prema starom načinu računanja vremena po kojem dan započinje u predvečerje, a ne rano ujutro. U povijesnim izvorima zabilježeno je kako se ivanjski krijes prije više stotina godina palio usred Zagreba i to pred zgradom gradske vijećnice, a Pavao Ritter Vitezović donosi opis paljenja krijesa u panonskim krajevima početkom osamnaestog stoljeća.

Značenje obrednih vatri ili krjesova tumači se na dva načina. Prvim se nastoji objasniti kako se paljenjem vatri prema principu imitativne magije želi osigurati dovoljno sunca za ljude, životinje i biljke. Velike vatre oponašaju veliki izvor svjetlosti i topline (sunce) na nebu.

U drugom objašnjenju vatri se pripisuje “očisna” uloga: paljenjem vatre spaljuju se svi štetni utjecaji.

Vatra je prijateljska, stvaralačka sila koja pomaže rastu bilja i razvoju svega što pomaže zdravlju i sreći. U vjerovanjima slavenskih naroda vatra još ima i ulogu odbijanja vještica i zlih duhova, a štiti i od groma i munje. Može pomoći u poticanju plodnosti kod ljudi i to uništavanjem, odnosno neutraliziranjem različitih vradžbina.