Blog

03.02. - BLAGOSLOV GRLA - Sv. Blaž

Kod svetog Blaža velikog sveca i mučenika čitamo da je čudesa i ozdravljenja činio samo uz pomoć blagoslova. Dakle, nikakve posebne molitve, samo blagoslov.

Izgleda da je snaga blagoslova mnogo veća nego mi to mislimo i možemo zamisliti.

O blagdanu sv. Blaza svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svecenik s dvjema svijecama pristupi vjerniku i moli:

"Po zagovoru sv. Blaza, biskup i mucenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla ! "

“Moramo jako paziti kakve riječi izgovaramo jer u našim riječima krije se snaga života i smrti ! Riječi, dakle, imaju ogromnu snagu! Riječima možemo BLAGOSLIVLJATI, a možemo i PROKLINJATI. Ako blagoslivljamo, oko sebe gradimo atmosferu blagoslova i uspjeha. Ako proklinjemo, gradimo atmosferu propasti i prokletstva

Blagoslivljajte, na to ste pozvani !

Narodna poslovica govori: “Bolje je u mraku upaliti jednu svijeću nego proklinjati tamu ! ”

Dakle, ako želiš primiti blagoslov, moraš najprije blagosloviti druge! Dok ti blagoslivlješ druge, taj se blagoslov vraća tebi.

 

Možemo blagoslivljati ljude, i neprijatelje, tj. one koji nam zlo čine.

Jedna je žena tako snagom blagoslova promijenila život svoga muža. On joj je bio nevjeran, a kod kuće je bio svega dva mjeseca u godini, tijekom zime. Proljeće, ljeto i jesen provodio je na gradilištima. Tamo je uglavnom potrošio i sav novac. Obitelj od njega nije imala nikakve koristi. Dugo ga je žena proklinjala.

S vremenom je bivalo sve gore. Jednoga dana spoznala je Isusa Krista i njegovo Evanđelje i istinski se opredijelila za nj. Čitajući Bibliju, spoznala je kako Isus želi da svoga muža blagoslivlje, a ne proklinje. Počela se toga držati: umjesto da proklinje svoga muža, blagoslivljala ga je svaki dan od jutra do večeri. Blagoslivljala je njegov posao i molila je za nj. Od dana kada je počela muža tako snažno blagoslivljati, u njemu, u njegovu duhu, počelo se nešto pokretati. Malo po malo u njegovu se životu pokazala duboka promjena. Nakon nekoliko mjeseci napisao je svojoj obitelji prijazno pismo, prvo nakon mnogih godina. Nastavio je slati pisma. U gradu u kojem je tada živio našao je bolji posao i počeo pomagati obitelj. U pismu je priložio i prvi ček. Žena je bila presretna, ohrabrena, te je još više blagoslivljala muža. Njegov je posao postajao sve uspješniji, a čekovni iznosi postajali su sve veći. Konačno se muž odlučio potražiti posao u gradu gdje je obitelj živjela, tako da bi mogao stanovati sa svojima. Vrativši se kući, postao je vjeran muž i uzoran otac svojoj djeci. Njegov se život promijenio po riječima blagoslova.

I ti možeš blagoslivljati sve ljude kojima želiš sreću i uspjeh. Možeš blagoslivljati svoga bračnog druga, svoju obitelj. Možeš blagoslivljati ljude koji su na vlasti, svoju Vladu: da Bog promijeni njihova srca, da svoju službu obavljaju na najpošteniji i najčasniji način – u korist svoga naroda.

Veoma je važno blagoslivljati neprijatelje. Zašto njih, možda se pitamo. Upravo zato da sva Božja dobrota i ljubav bude usmjerena na njih – da zlo u njima bude uništeno. Tada te oni ne mogu povrijediti. Dobro je blagoslivljati one koji ti idu na živce, ili koji rade protiv tebe, koji te žele povrijediti ili ti zagorčiti život… Blagoslivljati takve ljude jest najbolja zaštita protiv njih.

Možemo blagoslivljati i okolnosti, pogotovo ako su nepovoljne – da se promijene. Tako možeš blagoslivljati i svoj posao.

Brat jednog svećenika radio je u velikoj trgovini tekstila. Ispričao je svojem bratu svećeniku neobično iskustvo. Imao je običaj blagosloviti onu robu koja se loše prodavala. Te bi se stvari, ako bi ustrajao u blagoslivljanju, u pravilu, jako brzo rasprodale. Svećenik u prvi mah nije u to htio povjerovati, ali se kasnije sam u to uvjerio. Rekao je: “Od tada i ja blagoslivljem svoje nepovoljne okolnosti – i Bog po mojoj molitvi sve okreće na dobro!”

Možeš blagoslivljati stvari – da ti dobro služe, da se ne pokvare. Možeš blagoslivljati svoju kuću da u njoj bude sreća, mir, zdravlje, razumijevanje i pomaganje.

Možeš blagoslivljati svoje mjesto i župu – da funkcioniraju onako kako Bog želi, da sve ono negativno i bolesno bude uništeno, da se izgrađuje pozitivna atmosfera u kojoj će cvjetati pošten život, gdje će ljudi biti zadovoljni, razumjeti jedni druge, gdje će se ljudi poštovati i pomagati. Možeš reći na primjer: “Bože, blagoslovi našu župu svojim mirom, napretkom (duhovnim i materijalnim), svojim zadovoljstvom i zaštitom !”

 

Sveti Blaz je zivio za vrijeme vladavine cara Dioklecijana (284.-305.), kada je bio najveci progon krscana. Bio je biskup u gradu Sebasteji u Maloj Aziji u pokrajini Pontis, koji je pri diobi Dioklecijanovog carstva postao glavnim gradom pokrajine Armenije.

Prema srednjovjekovnoj predaji, sv. Blaz je bio izuceni lijecnik, a radi sveta zivota i cestitosti izabrao ga je krscanski puk i kler u Sebasteji crkvenim starjesinom, biskupom.

Kao pastir odlikovao se izvanrednim vrlinama, dubokim znanjem i darom cudesa. Krotak i ponizan, zarko pobozan, u zivotu nevin i neduzan, u razgovoru strog i ozbiljan, pravedan i bogobojazan, neizrecivo strpljiv poput Joba. Prigrlivsi tesko breme biskupske casti u vrijeme najzesceg progona krscanstva, ulozio je sav svoj trud, pa i sam zivot u obranu i sirenje krscanstva u svojoj biskupiji na korist vjernika. Brinuo se za svoje stado, tjesio nevoljnike, pomagao bolesnike potpunim pouzdanjem u Boga, svojom neugasivom vjerom i molitvom. Vrhunaravnom moci izlijecio je mnoge bolesnike i povratio im zdravlje.

Jednom zgodom dosla mu je zalosna majka noseci u narucju svoga sina kojemu je zapela riblja kost u grlu. Posvuda je trazila lijeka i pomoc, ali joj ona nije bila pruzena. Kada je dosla sv. Blazu, on je polozio ruke na dijete, podigao oci prema nebu, znamenovao svetim krizem grlo djetetu, pozvao Svemogucega Boga i stao ga moliti da izlomi i istisne djetetu kost iz grla i povrati mu zdravlje. Tada zamoli Boga da to ucini svaki put onome tko se u bolesti grla obrati molitvama u njegovo ime. Cim je sv. Blaz zavrsio molitvu, dijete je ozdravilo i veselo se vratilo sa svojom majkom kuci, zahvaljujuci Bogu i sv. Blazu.

U svecevo doba djelovao je u Sebasteji rimski upravnik Agrikola koji je bio krvni progonitelj krscanstva. Tada je u Sebasteji bio zatvoren mucenik sv. Eustratije (ciji spomendan Crkva slavi 13. prosinca), kojeg je sv. Blaz, neustrasiv u svojoj vjeri, pohodio nocu u tamnici i okrijepio ga u vjeri. Kada je sv. Eustratije bio pogubljen, sv. Blaz je izvrsio mucenikovu oporuku i sahranio mu moci na casnom mijestu s tijelom drugog mucenika sv. Oresta. Pobojavsi se da i sam ne bude utamnicen, poslusa Kristov savjet: "A kad vas stanu goniti u jednom gradu, bjezite u drugi" (Mt 10,23).

Sakrio se u Agrejsko gorje u Kapadociji gdje je zivio dugo vremena pustinjackim zivotom. Odatle je porukama i poslanicama upravljao svojom vjernom opcinom. U tom sklonistu otkrili su ga lovci rimskog namjesnika Agrikole dok su po sumama postavljali zamke za divlje zvijeri (vukove, medvjede, hijene, tigrove i lavove), te ih slali u glavni grad carstva, gdje su se odrzavale poznate gladijatorske igre u arenama. U igrama sa zvijerima morali su se boriti robovi i osudjenici medju kojima su bili krscani.

Kada je svetac ugledao namjesnikove borce, rece im: "Djeco moja, podjimo zajedno! Gospodin me danas opomenuo. Ovu noc mi se tri puta ukazao govoreci:: 'Ustani, prikazi mi zrtvu kako obicavas'. A sada djeco moja, dobro mi dosli. Gospodin Isus Krist je sa nama."

Agrikola baci biskupa u tamnicu i pokrene protiv njega kratki postupak kao sto je bilo cinjeno protiv opasnih zlocinaca i veleizdajnika. U Dioklecijanovo doba dovoljno je bilo da je netko krscanin i time je vec bio smatran opasnim zlocincem.

Kad se sv. Blaz pri prvom saslusanju nije htio odreci Krista i nije priznao poganske bogove, dade ga namjesnik batinati i ponovo ga baci u tamnicu. Za nekoliko dana bilo je i drugo saslusanje na kojem se namjesnik obrati sv. Blazu rijecima: "Ti si onaj koji propovijedas novu krscansku vjeru pa mnoge vodis u zabludu. Mi bismo te mogli bez daljnjeg ispitivanja kazniti smrcu, ali kako smo covjecni, zelimo te postedjeti, pa te jos jednom hoces li se pokoriti nasim odredbama i iskazati duznu pocast nasim bogovima?"

Na to mu sv. Blaz odgovori: "Namjesnice, bogovi koje vi postujete nisu nista drugo nego drvo, kamen, kovina, srebro i zlato, djela ljudskih ruku i ne mogu biti bogovi, jer su ljudske tvorevine. Ja iskazujem pocast Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, mora i sve sto je na njima i u njima. Vasi bogovi ce propasti kao i svi oni koji se u njih uzdaju. Stoga im se necu pokloniti, a smrti se ne bojim jer ce me ona uvesti u zivot vjecni". Na to ga namjesnik da objesiti na drvo i muciti, te ga ponovo baci u tamnicu. Zenama, koje su u svoje ubruse hvatale krv mucenika kao dragocjenu svetinju za krscansku opcinu, namjesnik naredi odrubiti glave.

Ni na trecem saslusanju ne odrece se Sv. Blaz krscanske vjere, nego kaze Agrikoli: "Uzalud se trudis, namjesnice. Kako se mose oko koje je vec ugledalo svjetlo, opet zaljubiti u tamu? Kako se moze covjek, koji je upoznao zivog i istinitog Boga, pokloniti kumirima? Svih tjelesnih muka se ne bojim jer je Gospodin Isus Krist rekao: 'I ne bojte se onih, koji ubijaju tijelo, a duse ne mogu ubiti, nego se bojte onoga, koji moze i tijelo i dusu baciti u pakao.'"

Na to namjesnik Agrikola proglasi smrtnu osudu: "Blazu, koji se usprotivio carskim naredbama i koji nece iskazati duznu pocast bogovima, neka se odrubi glava."

Tako se sv. Blaz osudjen na najnecovjecniju kaznu od svih smrtnih kazni. Izveli su ga izvan gradskih zidina Sebasteje gdje je bio obezglavljen. Njegovo mucenicko tijelo sahranjeno je na istom mjestu kao i tijelo pobozne krscanke Eliseje. Kada nastadose za krscane mirna vremena, nad mucenikovim svetim grobom pobozni vjernici sagradili su crkvu u koju su kroz vjekove hodocastili.

Jos i danas u Sebasteji, u mjestu Sivas, postoji kameni lijes u kojemu su nekada pocivale moci sv. Blaza.

I pred samu smrt na stratistu, molio je Boga da milosrdno uslisi molitvu svakome tko boluje od grlenih bolesti, a zazove svecevu pomoc pred Bogom. Legenda veli da se tada pojavio iznad sveca svijetli oblak iz kojeg se zacuo glas: "Ja sam onaj Bog koji te do sada proslavio, a nadalje cu te jos vecom slavom uzvisiti. Udijelit cu svoju milost onima koji budu slavili tvoju uspomenu. Od tada se kroz sva stoljeca do nasih dana slavi ta uspomena na sv. Blaza obrednim grlicanjem.

O blagdanu sv. Blaza svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svecenik s dvjema svijecama pristupi vjerniku i moli:

"Po zagovoru sv. Blaza, biskup i mucenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla ! "