
Nakon provale Mongola koju je kralj Bela IV. uspio preživjeti zahvaljujući bijegu i pomoći brojnih plemića i pučana, među kojima su bili stanovnici trgovišta Samobora kao i Ivan Okićki, kralj je odlučio novim utvrdama osnažiti obrambene mogućnosti svog kraljevstva.

Na 582 metra nadmorske visine Lipovec je smješten na vrhu čunjasta brijega, nešto skriveniji od pogleda od “starijeg brata blizanca” Okića.
Stari grad Lipovec datira iz 13. st. kada sin Jaroslava Okićkog dobiva od kralja Bele IV dozvolu za gradnju castruma Lipovca. Njime su upravljali kneževi Babonići i Frankopani.

Zamjenom posjeda 1519. prelazi u vlasništvo Tome Bakača Erdődya. Lipovečki posjed ostaje u vlasništvu ove velikaške obitelji sve do ukidanja kmetstva 1848. Sam burg je zapušten već u 16. stoljeću nakon izgradnje kaštela u Jastrebarskom, te se u 17. stoljeću (oko 1618.) spominje kao ruševina.
Danas se još ističu zidine obrambene kule i prostorija za stanovanje, te bunar.
Danas je Stari grad Lipovec samo sjena svoje nekadašnje snage, ostale su tek legende o turskom groblju negdje u blizini, ostalom nakon Osmanlijskog pokušaja osvajanja, a ruševine su postale zanimljiv planinarski punkt.
Staza za Lipovec vodi od Šoićeve kuće, a do starog grada se stiže za nešto više od 20 minuta hoda.
