„Nije teško svijetliti, teško je održavati svjetlo !“
Blagdan Prikazanja Gospodinova, ili kako se među narodom zove Svijećnica, u Katoličkoj Crkvi se slavi 2.veljače, točno četrdeset dana nakon Božića.
Blagoslovljene svijeće su štitile ukućane i njihovu stoku od raznih bolesti, elementarnih nepogoda a istovremeno su tjerale nečiste sile. Posvećena svijeća se je zapalila nad glavom nekrštenog djeteta a takva se je davala u ruke samrtniku na postelji.
Prije dvije tisuće godina na ovom svijetu zasjalo je Svjetlo zvano Isus Krist. Zanimljivo je to da žena prema Židovskom zakonu, nakon što je rodila muško dijete, nije smjela ulaziti u sveti prostor Hrama niti dodirivati hramske predmete. Tek nakon što je prošlo četrdeset dana, žena je mogla ući u Hram, posvetiti dijete prinoseći žrtvu u obliku janjeta ili dvije grlice odnosno golubića, što su Marija i njen muž Josip i učinili.
Dok su Isusovi roditelji prinosili Dijete u Jeruzalemskom Hramu ih je dočekao starac Šimun i primio Dijete. Državši maloga Boga u rukama reče da je to Dijete svjetlo, ali ne ovozemaljsko. Isus je Svjetlo koja treba svijetliti u našim srcima u vrijeme tuge i žalosti, u času nepravde nad nama i u trenutku osamljenosti naše duše. Starac Šimun je rekao Mariji: „Mač boli probost će ti dušu…“ jer je vidio Isusa kao Mesiju.
U Hramu je bila i proročica Ana koja je poslije svoga djevojaštva živjela u braku sedam godina, zatim sama kao udovica do osamdeset i četvrte godine. Ona nije ostavljala Hrama kao ni starac. Noću i danju služili su Bogu postom i molitvom. Ovakve osobe okolina vrlo često omalovažava, izruguju se njihovoj pobožnosti valjda zato što im zavide na tako dubokoj i ustrajnoj vjeri. I danas nerijetko besramno se zapostavljaju starci, odbacuje se njihova mudrost, što nije dobro i vodi u propast.
Glede samog slavlja, blagoslov svijeća obavlja se prije blagdanske mise. Nakon škropljenja blagoslovljenom vodom procesija se uz pjesmu uputi prema crkvi, a predviđeno je i da vjernici drže u rukama zapaljene svijeće.
Blagoslovljene svijeće će se kasnije koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama.
Svijeće koje mi danas na “Svijećnicu” palimo, podsjećaju nas na to, da bi i naše oči mogle biti “svijetle” kao što su bile oči starca Šimuna. Uzmimo svijeće s ove mise i ponesimo ih svojim kućama i u svakidašnjicu, budimo sol zemlje i svjetlo svijeta !
Hrvati u svojim domovima uvijek čuvaju posvećene svijeće, naime prema vjerovanju blagoslovljene svijeće zaštićuju od groma, od tuče ( ljetnjeg leda ), te s njom su liječili i razna oboljenja.
Vjerovalo se je da zapaljena blagoslovljena svijeća može odagnati nečiste sile. Čovjeka vjernika je pratila za cijela života – od rođenja do smrti.