KAKO ŽIVJETI JAKO DUGO

KAKO ŽIVJETI JAKO DUGO

Postoji čak nekoliko plemena u Kašmiru gdje ljudi oduvijek žive stotrideset godina, stočetrdeset godina, stopedeset godina; a čak i u dobi od stopedeset godina su energični kao mladi ljudi. Oni nikada ne stare, ostaju mladi sve do smrti.

U Sovjetskoj Rusiji, na Kavkazu, odakle su došli Josip Staljin i Georg Gurdžijev... Kavkaz je proizveo zaista snažne ljude. Postoji jedan mali dio gdje ljudi žive i do stoosamdeset godina.

Postoje na tisuće ljudi koji su prošli i stopedeset. Jedan od mojih prijatelja je tamo radio, i jednom je pitao jednog farmera koji je obrađivao zemlju: „Koliko si star?“ On je počeo da računa na prste jer je bio neobrazovan. Rekao mu je: „Mora biti negdje oko stoosamdeset.“

Moj prijatelj nije mogao vjerovati – stoosamdeset! I još je bio mlad. Zato se raspitao u selu, i oni su mu rekli: „U pravu je. Njegov otac je živio dvjesta godina, a mi se nadamo da će i on živjeti dvjesta godina jer se na njemu još ne vidi znak smrti.“ Psiholozi su nastojali da pronađu razlog zašto na nekoliko mjesta ljudi žive duže a u većem dijelu svijeta ljudi po pravilu žive samo sedamdeset godina.

Džordž Bernard Šo, kada je imao sedamdeset godina, odeselio je iz Londona. Njegovi prijetelji su mu rekli: „Što radiš? U staroj dobi je bolje da budeš ovdje sa prijateljima, u društvu – a ti si društveni čovjek, čovjek od kulture.“

On je rekao: „Ja ne mogu živjeti ovdje. Ja sada imam sedamdeset. Ovo društvo vjeruje da ljudi umiru sa sedamdeset, a to vjerovanje je opasno. Ja idem da nađem neko mjesto gdje ljudi ne vjeruju u takve stvari.“

I on je našao jedno malo obližnje selo, a način na koji ga je pronašao je što je otišao na groblje i pogledao na grobnim pločama koliko dugo su ljudi tu živjeli; i na jednoj ploči je našao da je čovjek živio stodvadeset godina. A na grobnoj ploči je pisalo: „On je umro nenadanom smrću u stodvadesetoj godini.“

On je rekao: „Ovo je mjesto za život, gdje ljudi misle da neko umire nenadanom smrću u stodvadesetoj godini.“ I on je tu živio, i dugo je živio. On je uspio da živi skoro čitav vijek. A u tom pomenutom groblju, na nijednoj ploči nije pisalo da je neko umro sa sedamdeset.

Izgleda da je to samo psihološko programiranje. Vjekovima smo programirani... sedam decenija, i gotovo je. To je otišlo toliko duboko da vi umirete ne zato što vaše tijelo više nije sposobno da živi, već usljed vašeg psihološkog insistiranja: „Slijedite pravilo. Slijedite narod.“ A i u svemu drugome ste slijedili svjetinu, pa je prirodno da i u ovome slijedite svijet, takođe.

Naučnici kažu da je ljudsko tijelo sposobno da živi najmanje tristo godina. Upravo kao da se podmlađujete od sedamdeset godina, to može ići i do trista godina, ali treba program izmijeniti.

ZATO ŽIVITE TOLIKO DUGO, KOLIKO VI ŽELITE

© 2016 nevencarin.com Sva prava pridržana. Izrada web stranica: lupusart.net

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija

Na vrh