Hrvatski imunolog Srećko Sladoljev - Da li je cijepljenje štetno ?

Hrvatski imunolog Srećko Sladoljev - Da li je cijepljenje štetno ?

05. travnja 2019

Često se susrećemo sa temom , da li je cijepljenje štetno ? Uvijek za svaku temu o kojoj nismo učeni i dovoljno informirani, predlažem poslušati savjet stručnjaka. U ovom slučaju tekst je napisao hrvatski strucnjak, epidemiolog Srecko Sladoljev, imunoloski zavod Zagreb, voditelj odsjeka istrazivanja na sam Božić 2018. 

TEKST U CIJELOSTI : 

Hrvatski imunolog Srećko Sladoljev objasnio srpskom ministru Zlatiboru Lončaru da vakcinacija iglom NE štiti, već ugrožava javno zdravlje: “Imunitet krda je mit! Vakcine su beskorisne i štetne!”

Stručnjaka za imunologiju i dizajniranje vakcina, dr Srećka Sladoljeva iz “Imunološkog zavoda” Zagreb, zamolili smo za ekspertizu o navodima iznetim u Izjašnjenju Ministra zdravlja RS, Zlatibora Lončara, povodom slučaja zabrane boravka u vrtću – zdravom, nevakcinisanom detetu iz Sremske Kamenice. U integralnoj verziji je predočena sudu…

Naime, u prošlogodišnjoj “epidemiji” malih boginja, Ministarstvo zdravlja RS je, pozivajući se na Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznh bolesti koji propisuje obaveznu vakcinaciju, uputilo DOPIS predškolskim ustanovama (državnim i privatnim) da se svim mališanima koji ne prime MMR vakcinu, zabrani boravak u vrtiću. Ova preporuka ministarstva u mnogim vrtićima nije dočekana sa odobrovanjem, pa samim tim ni ispoštovana, ali je nažalost većina uprava predškolskih ustanova odlučila da protivpravno USLOVI svoje korisnike “MMR”-om…   Kako je velikom broju mališana odložena vakcinacija usled ispitivanja životnih i zdravstvenih rizika i njihove preosetljivosti na sastojke u vakcinama, mnogi roditelji su bili primorani da daju otkaze u firmama i svoju decu čuvaju kod kuće ili ih upišu u vrtiće čiji su direktori odbili da učestvuju u  segregaciji nevakcinisanih. 

Zbog pričinjene nepravde i očigledne, na ovim prostorima nikad viđene diskriminacije najmlađih, nekoliko porodica je podnelo tužbu protiv Ministarstva zdravlja RS, a od lani, ovo pitanje se nalazi i pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.

***

Srećko Sladoljev
Voditelj Odjela za istraživanja
Imunološki zavod Zagreb

                                                       OČITOVANJE

na Izjašnjenje Ministarstva zdravlja Republike Srbije (dalje: Ministarstvo, broj 7-00-00044/2018-10) prema ministru dr Zlatiboru Lončaru u postupku tužbe roditelja protiv Ministarstva i Osnovne škole iz Sremske Kamenice s osnova diskriminacije zbog prisilnog cijepljenja.

Opravdanje medicinskih razloga prisilnog cijepljenja (vakcinacije) djece u predmetnom Izjašnjenju Ministarstva izvire iz ideološke, a ne podatkovno utemeljene tvrdnje o sprječavanju i eliminaciji zaraznih bolesti cijepljenjem kroz povijest. Iz ove, ničim utemeljene tvrdnje, izvode se zaključci o „blagodatima“ postupka umjetnog sticanja imuniteta cjepivima kojeg poriču stotine nezavisnih znanstvenih studija. Zdravstveni zaključci o „povoljnijem odnosu zdravstvenih koristi od zdravstvenih šteta invazivnim cijepljenjem (iglom)“ moraju se temeljiti na činjenicama, a nikako usmenoj predaji.

 

I.

Opravdavajući Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (Sl. glasnik RS, broj 15/16, dalje; Zakon) i Pravilnik o načinu imunizacije i načinu zaštite lekovima (Sl. glasnik RS, broj 88/17, 11/18, 14/18, dalje: Pravilnik), Ministarstvo kaže da je, cit.:

„ za boravak dece u kolektivima neophodna potvrda izabranog pedijatra kojom se dokazuje vakcinalni status. To je od izuzetne važnosti jer se na taj način osigurava pojedinačni imunitet dece ali i podiže opšti, kolektivni imunitet dece što predstavlja jedinu moguću odbranu od nastanka i širenja zaraznih bolesti“ (str. 2 Izjašnjenja),

zbog čega bi, cit.:

„Ukidanje obaveznosti imunizacije, dovelo bi do smanjenja obuhvata stanovništva

vakcinacijom, smanjenja kolektivnog imuniteta i sledstveno tome, rizika pojave epidemija davno zaboravljenih bolesti koje su do uvođenja vakcinacija, izazivale veliku smrtnost stanovništva“ (!) (str. 6 Izjašnjenja) ;

jer, cit.:

„samo na taj način (op: cijepljenjem) moguće je održati tekovine modernog društva u iskorjenjivanju bolesti koje su pre vakcinalne ere bile pošast civilizacije i ne dozvoliti da se kao društvo vratimo stotinama godina unazad.“ (!) (str. 8 Izjašnjenja).

Činjenice govore suprotno. „Davno zaboravljene bolesti“ nisu „nestale zbog cjepiva“ kako tvrdi Ministarstvo, jer osim protiv velikih boginja, cjepiva do 50-ih godina prošlog stoljeća nije ni bilo! Kada su statistike sredinom 19. stoljeća pokazale da se više umire od cjepiva nego boginja, struka je počela sazivati protuvakcinalne kongrese iznoseći podatke da se zaraze ne potiskuju vakcinacijom nego sanitacijom. Pseudostruka, dvorska kamarila, državni činovnici i dobro plaćeni inokulatori (prednici famaceutske „industrije“), bili su glasniji. U Engleskoj je, primjerice, unatoč 98% procijepljenosti 2-50 godišnjaka 1871-72 izbila najveća epidemije boginja ikada s 45.000 smrtnih slučajeva. U više izoliranih epidemija 1880-1908, među umrlima bilo je 8-27% cijepljenih, a samo 1-5% necijepljenih! Neka Ministarstvo navede koje su to „davno zaboravljene bolesti koje su izazivale veliku smrtnost do uvođenja vakcinacije“!?

Sve zarazne smrtonosne bolesti za koje je propisano obavezno cijepljenje, u najvećoj mjeri povukle su se prije uvođenja masovnog cijepljenja nakon 2. svjetskog rata, neke i za 98% (ospice)! Tuberkuloza se u Americi i bez cjepiva povlačila brže nego npr. u Engleskoj uz cjepiva! Šarlah, smrtonosna bolest, u potpunosti se povukla bez cjepiva. Krivulja pada smrtnosti nakon uvođenja cjepiva nastavila je asimptotske padati bez naznake ubrzanja pada ili se pad čak usporio (!). Tvrdnja Ministarstva kako cijepljenje „predstavlja jedinu moguću odbranu od nastanka i širenja zaraznih bolesti“, očigledno nije točna.Nastanak i širenje zaraznih bolesti zaustavile su druge javnozdravstvene mjere: higijena, sanitarna infrastruktura, zdravstveno ispravna voda (kloriranje), bolja ishrana i bolje čuvanje namirnica (otkriće struje, hladnjaci) i antibiotici.

Kao izvor činjeničnog substrata o netočnosti navoda Ministarstva, upućujem Državno pravobranilaštvo Srbije (dalje: Pravobranilaštvo) na knjigu dr M. Černič „Ideological constructs of vaccination“ (Ideološka konstrukcija cijepljenja, Vega Press Ltd, 2018) u kojoj su na više stotina stranica prikazane statistike globalnih učinaka modernih cjepiva u odnosu na vrijeme prije njih, a točnost mogu provjeriti preko poveznica na nacionalne statističke urede!

II.

Izjašnjavajući se o pravima djece (putem roditeljske ili skrbničke skrbi) na cit. „usluge radi očuvanja i unapređenja zdravlja, sprečavanja., suzbijanja i ranog otkrivanja bolesti i drugih poremećaja zdravlja“, Ministarstvo kaže kako je, cit. „ pravo roditelja odnosno staratelja na sve informacije koje su osnovu naučnih istraživanja i tehnoloških inovacija dostupne“ (str. 3 Izjašnjenja),

Kao izvor činjeničnog substrata „na informacije koje su u osnovu naučnih istraživanja“, predlaže se Pravobranilaštvu da iščita zbirku znanstvenih radova VACCINE Peer Review. The History of The Global Vaccination Program In 1000 Peer Reviewed Reports And Studies 1915 – 2015, Jeff Prager Publication, 2015) u kojoj je sabrano preko 1000 (tisuću) recenziranih radova koji govore protiv upotrebe cjepiva (u igli). Ovi podaci „koji jesu u osnovu naučnih istraživanja“, temelj su stručnih knjiga koje govore protiv invazivnih cjepiva (u igli): Barbara Loe Fisher, Harris L Coulter: Vaccination, Social Violence and Criminality, (Cijepljenje, socijalno nasilje i kriminal, North Atlantic Books, 1990); Dr David Kirby: Evidence of Harm (Evidencija šteta, St Martin’s Griffin, 2006); Dr Gerhard Buchwald: Impfen – Das Geschaeft mit der Angst(Cijepljenje – posao sa strahom, Emu – Verlag, 2008), Dr Friedrich P. Graf: Nicht impfen – was dann? (Ne cijepiti se – što onda?, Sprangsrade Verlag, 2. Auflage 2010), Andreas Bachmair: Leben ohne Impfung. Eltern berichten (Život bez cijepljenja. Obavijestiti roditelje, Andreas Bachmair – Verlag, 2012); Dr Johann Loibner:Mythos Ansteckung – Was von der Ansteckung bleibt (Mit uboda – što ostaje nakon njega, Michaels Verlag, 2014); Michel Georget: Vaccinations – les verites indesirables, Dangles, 2009; Dr Francoise Berthoud: La sante des enfants non – vaccines, Jouvence, 2013; Francoise Joet: Tetanos – le mirage de la vaccination, ALIS, 2013.

Ministarstvo se u svom ekspertnom Izjašnjenju ne poziva na slične, jednakovrijedne znanstvene publikacije, knjige ili udžbenike koji bi znanstveno govorili u korist cjepiva već se oslanja na nabrajanje zakonskih odredbi kojima se nešto propisuju, a koje izviru – iz ideologije! Ovakav pristup u suprotnosti je s pozitivnim stavom Zakona o javnom zdravlju (čl. 2, stav 1 Službeni glasnik RS, broj 15/16) koji kaže, cit. „javno zdravlje je skup znanja, veština i aktivnosti usmerenih na unapređenje zdravlja.“. Ministarstvo očigledno ili prešućuje ili nije upoznato sa „skupom znanja“ o cjepivima koja – ugrožavaju javno zdravlje (!), cit.:

„Iz svega napred navedenog (op.: Zakonskih odredbi) , proizlazi da je imunizacija, kao posebna mera prevencije zaraznih bolesti, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, Zakonom o javnom zdravlju i Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti utvrđena kao deo društvene brige za zdravlje, koja predstavlja opšti  interes u zdravstvenoj zaštiti.“  (Izjašnjenje, str. 5, također i str. 9);

 

III.

Na str. 5 i 6. Izjašnjenja, Ministarstvo prvi i jedini put navodi konkretne, moglo bi se pretpostaviti, znanstveno utemeljene podatke o mjerama sprječavanja ili zaustavljanja epidemija, cit. „Iz razloga što je sprečavanje pojave epidemija zaraznih bolesti potrebno dostići visok stepen kolektivnog imuniteta, koji podrazumeva da je više od 95% određene populacije vakcinisano protiv te bolesti“.

Podatak o nužnosti 95% -tne procjepljnosti da bi se spriječile ili zaustavile epidemije – proizvoljan je, neznanstven i netočan! Znanost priznaje činjenice, ništa se ne „podrazumeva“. Pojam kolektivnog imuniteta ili “imuniteta krda” nametnuo se promatranjem epidemija ospica u prvoj polovini 20.-og stoljeća. Poslije jakih, dolazile su slabe i tako u ciklusima. Nakon što je 1930. g. u Baltimoru epidemiju ospica preležalo 55% stanovništva, zaraza je stala, pa je dr Hedrich s John Hopkins Univerziteta zaključio kako će 55% onih s prirodnim imunitetom štititi ostatak populacije ili „krdo“. Kasnije, kratko nakon uvođenja cjepiva protiv ospica, Ured za javno zdravstvo Sjedinjenih Država (US Public Health) 1966. g. inzistirao je na 55%-tnoj  procijepljenosti (ili više) kako bi se ospice suzbile slijedeće godine. Kada se to nije dogodilo, zaštita je podizana na 70%, pa 75%, 80%, 83%, 85%., a 2001. na 90%! Kada niti to nije bilo pomoglo, podignuta je na 95%! Obolijevanje od ospica nije u korelaciji s procjepljenošću. Prema podacima WHOa i Europskog centra za suzbijanje i kontrolu bolesti, u razdoblju 2000-2013, Engleska, Švicarska i Austrija iako nisu imale traženi „zaštitni obuhvat“ 95%, prosječno su bilježile svega 566, 469 i 95 slučajeva ospica godišnje, a Rusija i Ukrajina, u istom razdoblju, s iznadprosječnim „zaštitnim obuhvatom“ od 98-99%, imale su prosječno čak 863 i 6222 (!) slučajeva boginja godišnje.

Na str. 5 Izjašnjenja Ministarstvo upozorava na rizik epidemija zbog smanjenja obuhvata prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović – Batut“, cit. „vakcinacija prema kalendaru imunizacije u Republici Srbiji beleži u 2015. godini najniži obuhvat u poslednjih deset godina (68% – 95%), čime se povećava rizik od ponovnih pojava epidemija zaraznih bolesti koje su decenijama unazad bile sprečene imunizacijom“. Činjenice su drugačije. U Srbiji je 2011., uz idealnu „zaštitu“ s 96.5% cijepljenih protiv od ospica oboljelo 370 ljudi, a 2012., uz samo 90.3% cijepljenih, nije obolio nitko!? Protiv zaušnjaka 2012., procijepljenost je bila 90.3% s 584 oboljela, a 2014. uz 85.8% cijepljenih, oboljelo je samo 63!?

Međutim, ni 100%-tna procijepljenost ne može spriječiti provale ospice iz jednostavnog razloga. Umjetno stvoreni imunitet nema učinke prirodnog ili preležanog. Prirodni je doživotan, a vakcinalni kratkotrajan. Kada su dvadesetak godina nakon uvođenja cijepljenja u Americi čak i uz 95%-tnu procijepljenost počele izbijati epidemije novorođenčadi i odraslih, dakle kod najosjetljivijih skupina, istraživanja su pokazala da  generacija majki s umjetnim imunitetom –  nema imunitet pa ga dojenjem ni ne može prenijeti djeci. Radi toga uvedena je druga doza, ali i ta je za kratko. Cijepljenjem u zdravstvene svrhe, postigao se učinak suprotan očekivanom. Umjesto da „krdo“ smanji, ono se povećalo! Cijepljenjem smo pretvoreni u golemo „krdo“ koje je u opasnosti, ali ne od divljih, već od cijepnih sojeva (ospica)! Isto je i za polio. U SAD od 1976 nije zabilježen niti jedan slučaj dječje paralize zbog divljeg polia. Bilježe se samo vakcinalni.

Tumačeći Zakon o pravima pacijenata (čl. 15, stav 1), cit. „pacijent ima pravo da odlučuje o svemu što se se tiče njegovog života i zdravljaosim kada to ugrožava život i zdravlje drugih lica“, Ministarstvopreventivni postupak cijepljenja djece izjednačava sa mjeramaobaveznog liječenja i pregleda (!) osoba za koje su ovi zdravstveni postupci opravdani, onih s mentalnim smetnjama, ovisnima o alkoholu i drogama, psihijatrijskim slučajevima, osobama osumnjičenim ili osuđenim za krivična djela, cit. „Treba napomenuti danije samo obavezna imunizacija izuzetak od opšteg pravila pristanka…  obavezno je lečenje osoba sa mentalnim smetnjama prema uslovima definisanim u Zakonu o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama, mere bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara, narkomana iobaveznog psihijatrijskog lečenja prema Krivičnom zakoniku …… kao ipregledi osumnjičenih, optuženih i drugih lica bez njihovog pristanka …“  jer će, cit. „ukidanjem obveznosti imunizacije (op. djece), dovesti do smanjenja kolektivnog imuniteta i sledstveno tome, rizika pojave epidemija davno zaboravljenih bolesti koje su, do uvođenja vakcinacije, izazivale veliku smrtnost stanovništva“ (str. 6 Izjašnjenja). Nije jasno na koji bi način 10% necijepljene djece, njih par tisuća godišnje čiji savjesni roditelji, crpeći znanja iz „skupa znanja“, a ne iz ideologije – mogli odbijanjem cijepljenja ugrozili cijepljenu djecu i milijunsko „krdo“ bez imuniteta!? Istina je u nečem drugom. Necijepljena djeca ugrožavaju ideologiju, mit o cjepivima kao „najvećem dostignuću u povijesti medicine“. Statistike bi u vremenu bez cjepiva brzo pokazale da su u povijesti medicine – cjepiva bila beskorisna. Dodao bih – i štetna!

IV.

Nije dobro što se Ministarstvo u Izjašnjenju ne osvrće na glavni prigovor cjepivima, na zdravstvene štete koja izazivaju. Upravo njihovo prikrivanje i ignoriranje vodi otporu  roditelja koji zbog toga odbijaju cijepiti djecu. Ministarstvo se sa „skupom znanja“ koja govore o štetama, čini se, ne želi suočiti. Iz toga se može zaključiti da je neznanje osnova diskriminacije djece  i roditelja zbog odbijanja cijepljenja!

 

Četiri su grupe oštećenja povezanih s masovnim korištenjem cjepiva u igli koje u ljudskoj populaciji od 80-ih godina prošlog stoljeća rastu eksponencijalno:

(1) Neurološki problemi. Spektar poremećaja ponašanja, epilepsija i autizama, manifestan je kod trećine djece (statistički dokazano).  Ovi su poremećaju posljedica blokade stvaranja sinapsi i mijelinizacije, procesa u razvoju živčanih stanica mozga djeteta do 6-7 godine (!) zbog aluminija u cjepivima (znanstveno dokazano). Aluminij se koristi kao „pojačivač“, a uloga mu je osigurati ponavljajuće (repetitivno) djelovanje cjepiva. Cjepivo je konformulant imunoprovokatora i pojačivača, koji se nakon uštrcavanja, mjesecima u tijelu biološki raspada (znanstveno dokazano). Raspadom, aluminij odlazi u mozak (npr. makrofagima, znanstveno dokazano) gdje kod djece radi kaos demijelinizacije i sinaptogeneze (znanstveno dokazano).

(2, 3) Imunološki problemi. Raspadanjem konformulanta, iz cijepnog lokusa, uz aluminij, oslobađaju se i imunoprovocirajuće tvari i tako jedan ubod postaje stotine „uboda“. Imunoprovocirajuće tvari iz virusnog materijala uzrokuju „signalnu oluju” koja uvodi imunološki sustav u kroničnu imunološku upalu, stanje intenzivnog imunološkog nadzora vlastitih tkiva (“immunological surveillance”). Citokinska oluja aktivira gene SVIH tjelesnih stanica (osim eritrocita, znanstveno dokazano) čiji produkti pojačano procesiraju i prezentiraju djeliće vlastitih struktura na staničnim membranama putem antigena tkivne snošljivosti (znanstveno dokazano). Tijekom procesa, koji se intenzivira novim žarištima daljnjim cijepljenjima (!), imunološki sustav može POGREŠNO prepoznati neki sitni detalj vlastitog kao da je strani i reagirati protiv stanica koja ga prezentiraju, autoimunom reakcijom. Zbog golemog broja mogućnosti gdje mogu „udariti“, autoimune bolesti imaju tisuću lica. Prirodno nastaju nakon dugotrajnih upala, situacija sličnih opisanim uvođenjem cjepiva iglom u tijelo (znanstveno dokazano)! Isti su patološki mehanizmi i u temelju nastanka preosjetljivosti na bezazlene tvari iz okoliša (alergije), od kojih također već pati već svako treće dijete (znanstveno dokazano).  Poseban problem je cijepljenje prijevremeno rođene djece kod kojih nije završen proces timusne eliminacije autoreaktivnih stanica iz fetalne jetre (znanstveno dokazano). Danas je incidencija autizma u SAD-u 1:36 što je povećanje 30.000% u odnosu na 1980. g. (znanstveno dokazano). Među autističarima je zbog toga 600% više onih rođenih prije vremena (znanstveno dokazano) (2)

Zbog “cijepnog žarišta” ili cijepne PREVARE, imunološki sustav propušta na vrijeme i adekvatno vidjeti STVARNE situacije pa masovno cijepljenje uvodi u povećanu boležljivost intenzivno cijepljene djece u odnosu na onu necijepljenu ili manje cijepljenu (znanstveno dokazano) (3).

(4) Mutageni problemi. Deseci milijuna ljudi zaraženi su SV-40 virusom putem živog cjepiva protiv polia. Uvedeno je 1953., a u zamijenjeno mrtvim 1999. Povezanost SV-40 i tumora u ljudi, otkrili su istraživači Loyola sveučilišta 1994., a kasnije su isto potvrdile brojne znanstvene studije (preko 60)! U polovine ljudi s tumorima mozga, pluća i limfatičkih tkiva  pronađen je SV-40. Znanstveni časopis Lancet objavio je 2012. otkriće da polovina od 50,000 novooboljelih od non-Hodgkina svake godine ima SV-40! Virus se proširio na ljude iz majmunskog substrata (stanica) korištenog za umnožavnje polia za proizvodnju cjepiva. Struci je trebalo 40 godina da to otkrije. Maurice Hillemana, voditelj Merckovog tima za cjepiva (razvio ih je preko 40), izjavio je za cjepiva (u igli) da su „tehnološko dno dna medicine 20. stoljeća” .

Poštovana gospodo iz Ministrastva, u opisu gotovo svih cjepiva jasno je naglašen „rizik mutageneze“ zbog prisutnosti stranih nukleinskih kiselina. To roditeljima treba posebno naglasiti temeljem članka 7 i 8 Zakona o pravima pacijenata („Sl. glasnik RS“, broj 45/13).  Biti ću određeniji: makar se kao supstat za uzgoj npr. virusa ospica za proizvodnju cjepiva, već 30 godina koriste ALV negativna jaja, nezavisne studje otkrile su i u takvim jajima virus ptičje leukoze (ALV)! Ističem da ALV izaziva tumore pilića! Nešto nije u redu s kriterijima izvrsnosti u današnjoj znanosti. Dr Haraldu zur Hausenu dodijeljena je primjerice Nobelova nagrada za otkriće povezanosti HPVa i genitalnih tumora. Napravilo se i protucjepivo.

Međutim, za otkriće povezanosti tumora i virusa SV-40 koji je došao preko cjepiva (!) i povezan s tisućama i tisućama oboljelih od tumora , ne samo da nije dodijeljena Nobelova nagrada, nego se o tome šuti!

 

Zaključak

Spomenute 1980. g. Vlada SAD-a na čelu s predsjednikom R. Reaganom upustila se u „konačni“ obračun s javnim zdravstvom. Zbog profita. Tada je donesen zakon kojim su proizvođači cjepiva oslobođeni krivnje zbog mogućih oštećenja zdravlja cjepivima, a isplatu odšteta prebacili na leđa oštećenika (poreznih obveznika). Ohrabreni tim aktom, cijepljenja su se namnožila s tadašnjih 7 – 8 na današnjih 76, a u pripremi je 270 novih. Građani SAD su do sada oštećenima od cjepiva isplatili 4 milijarde dolara. Nakon Zaljevskog rata 200.000 vojnika oboljelo je od autoimunih bolesti zbog cjepiva sa snažnim pojačivačem skvalenom. Isti je pojačivač korišten u cjepivu protiv svinjske gripe koja je posljedično uzrokovala globalnu epidemiju teške autoimune bolesti, amniotrofične lateralne skleroze (ALS, znanstveno dokazano). Do 2024. tržište cjepiva narasti će na 77 milijardi dolara (predviđanje).

 

U Hrvatskoj je cijepljenje također obavezno. Međutim, snažnija od bilo kakve zakonske prisile izvršenja nekog medicinskog postupka stoji Odluka Povjerenstva za medicinsku etiku Hrvatskog liječničkog zbora od 4. siječnja 2012. (br. 17/2012) prema kojoj, cit. “Prisilno cijepljenje nije u skladu s liječničkom etikom”, a “Liječnik ima pravo odbiti prisilno cijepljenje pozivajući se na priziv savjesti”. Ovo je istinski stav liječničke struke i on je univerzalan. Vrijedi i za liječnike Srbije.

 

Moje kompetencije opisane su u priloženoj kratkoj stručnoj biografiji i izborenoj profesionalnoj poziciji (politici unatoč!) na Imunološkom zavodu u Zagrebu, jednom od najstarijih instituta za proizvodnju cjepiva i krvnih pripravaka na svijetu gdje sam voditelj Odjela za istraživanja.

BIOGRAFIJA PRIZNATOG STRUČNJAKA - OBAVEZNO PROČITAJTE: http://vakcinainfo.org/wp-content/uploads/2019/03/srecko_sladoljev_biografija.pdf

Na Božić 2018. g.

***

Priredila: Dragana Baša
26.3.2019.
UG”Građanska inicijativa za neobaveznu vakcinaciju”
IT podrška: VakcineINFO TIM

© 2016 nevencarin.com Sva prava pridržana. Izrada web stranica: lupusart.net

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija

Na vrh